Srpska pravoslavna crkva danas slavi Sabor svetog Arhangela Mihaila, u narodu poznat kao Aranđelovdan. Veruje se da je, posle svetog Nikole, ovo druga slava po masovnosti u Srbiji. Ipak, pored mnogobrojnih običaja i verovanja na današnji dan, jedan je pogrešan.
Po crkvenom predanju, anđeo Mihailo je prvi stupio u borbu sa zlim duhom i to ime po crkvenom tumačenju označava „onog koji je kao Bog”.
Na grčkom jeziku reč „arhi” znači glavni, prvi, a „angelos” znači vesnik, anđeo.
Verovanje kaže da taj anđeo nije umro i da i dalje po potrebi silazi među ljude, na zemlju – kao putnik ili prosjak.
Zbog toga Srbi veruju da je Arhanđel Mihailo „živi svetac”, pa se u nekim krajevima ne praktikuje, iako je slava, pravljenje žita. Isto se dešava i kada je Ilindan.
Ovo je potpuno pogrešno!
Prema crkvenim izvorima, ova praksa potpuno je pogrešna iz nekoliko razloga:
Naime, žito se ne prinosi za pokoj duše svetitelja, već za pokoj duša predaka koji slaviše slavu pre nas.
Takođe, pravoslavni hrišćani smatraju da nema živih i mrtvih svetitelja, već da su svi živi i posreduju pred Bogom za nas. Što, dakle, znači da se ne molimo mi za njih već oni za nas.
Kuvano žito ili koljivo je u crkvenoj upotrebi još od najstarijih vremena. Kao crkveni simbol ono predstavlja ilustrovanu vezu ovozemaljskog i zagrobnog života.
Žito je simbol vaskrsenja (posejana zrna u zemlji istrunu, ali donose novi život) i ono se prinosi u slavu Božiju, u čast svetitelja koji se slavi, a za pokoj dusa umrlih predaka i srodnika, koji su tu Slavu slavili i potomcima predali. To se jasno vidi i iz molitve kojom se žito osvećuje.
Zato nema razloga da se za Aranđelov dan žito ne nađe na slavskom stolu.
* Dopala vam se ova priča? Lajkujte nas na Facebook-u i vaša dnevna doza istorijskih zanimljivosti stiže!