TAJNA RAVANICE: Potvrđeno postojanje zagonetnog groba!

'Postavlja se pitanje ko bi bio taj vlastelin sahranjen sa mačem u neposrednoj blizini kneza Lazara i zašto, kada je počastvovan takvim mestom, nije položen u sarkofag iznad nivoa poda crkve?'

 

Nakon pisanja portala Dnevno.rs i pisca Aleksandra Tešića da se u zagonetnom grobu u manastiru Ravanica možda krije večno konačište legendarnog epskog junaka Miloša Obilića, ova priča dobila je i svoj epilog.

U iščekivanju poziva igumanije Marije da ponovo posetim manastir Ravanicu i na razgovor sa njom, istraživao sam kakve zvanične informacije o tom grobu postoje. Kod takvih stvari valja uvek poći od ustanove koja je nadležna za arheološka istraživanja, a to je republički Zavod za zaštitu spomenika. Tako sam i došao do podataka da je zagonetnu grobnicu pronašao arheolog Branislav Vulović tokom konzervatorskih radova, a ispitana je 20. novembra 1956, zajedno sa doktorkom Mirjanom Ćorović-Ljubinković i Radivojem Ljubinkovićem – kaže za Dnevno.rs Aleksandar Tešić.

Informacije o tome mogu se naći u Saopštenjima republičkog Zavoda za zaštitu spomenika VII/1966 pod naslovom „Branislav Vulović, Ravanica, njeno mesto i njena uloga u sakralnoj arhitekturi Pomoravlja“.

U radu ovog arheologa ističe se da se „u naosu crkve nalazi još jedna grobnica koja do skora nije bila poznata. Položaj joj je u neposrednoj blizini mesta na kome je stajao Lazarev sarkofag, uz severni zid severozapadnog traveja. Grobnica je lepo ozidana, sa dimenzijama 2.00 x 0,75 i dubinom 0,50 m. od poda naosa. Za razliku od Lazarevog sarkofaga koji je bio iznad poda crkve, ova grobnica je situirana ispod prvobitnog nivoa poda i nije isključeno da je u njegovoj visini bila obeležena kakvom horizontalnom nadgrobnom pločom sa natpisom. Postavlja se pitanje ko bi bio taj vlastelin sahranjen sa mačem u neposrednoj blizini kneza Lazara i zašto, kada je počastvovan takvim mestom, nije položen u sarkofag iznad nivoa poda crkve?“

 

Plan Ravanice na kome su ucrtana grobna mesta i kivot (naše strelice pokazuju na dva grobna mesta), Foto: Branislav Vulović, Ravanica, njeno mesto i njena uloga u sakralnoj arhitekturi Pomoravlja

Onovremeni arheolozi nisu znali odgovor na ovo pitanje, ali se verovalo da su to možda ostaci Vuka Lazarevića, mlađeg Stefanovog brata.

–  Ni Purković ni Vulović tada nisu mogli znati da će četrdesetak godina kasnije takođe nastati velike rasprava o tome ko je od dva brata Lazarevića gde bio sahranjen: u Koporinu ili u Manasiji. Čini se da rasprava nije završena, ali je jedna važna stvar već je jasna: oba brata su sahranjena u ta dva manastira, pa je dakle isključeno da se Vuk nalazi u Ravanici – objašnjava Aleksandar Tešić.

Šta su arheolozi pronašli u zagonetnom ravaničkom grobu?

Arheolog Branislav Vulović detaljno je opisao sadržaj groba koji je pronašao u Ravanici.

„Nažalost, grobnica je opljačkana izgleda istovremeno kada je uništen kameni Lazarev sarkofag. U njoj su pronađeni retki ostaci kostura, deo balčaka ili drške mača, kao i ostatak njegovog vrha. Ovi ostaci govore o tome da je to bila profana ličnost nekog velikog vlastelina, a i pronađeni delovi tkanine pripadaju civilnoj nošnji. Tkanina je zlatotkana; uz nju su nađeni ostaci zlatotkane čipke, zlatotkana dugmeta (od kojih jedno celo), rasuta zrna brojanica i dva fragmenta zlatotkane uzice. Za vreme pljačkaša grobnice svakako da su slučajno upala dva novčića, jedan poreklom despota Đurđa Brankovića, a drugi je srebrni, mađarski. Uočeni su razbacani fragmenti kostiju rebara, deo temene kosti i fragment gornje vilice. Nekoliko fragmenata kostiju je bilo zavijeno u zlatotkanu tkaninu i položeno poprečno na dnu zapadnog dela grobnice, a sve zajedno je bilo pokriveno koso postavljenom istrulelom daskom. U grobnici punoj zemlje bilo je šuta, kamena, maltera, delova opeke, fragmenata fresaka i komadića raznobojnog stakla od prozorskih okulusa. Dno grobnice je bio jedini netaknuti deo. Preko podloge od finog krečnog maltera je bila položena daska preparirana slojem neke vrete gipsa i sa gornje strane bojena. Preko ove daske je bila položena tkanina bez nabora, verovatno kao deo pokrova. Na ovoj relativno gusto tkanoj tkanini nađeni su prilepljeni ostaci zlatotkane tkanine uz koju su na nekoliko mesta konstatovani fragmentirani delovi kostiju rebara. Po ornamentalnim motivima, u tkanju zlatotkane tkanine reklo bi se da su postojale dve vrste.“ 

U Ravanici se sećaju groba

Dakle, moguće je da je u zagonetnom grobu u Ravanici sahranjen Miloš Obilić jer knez Lazar po predanju nije imao vernijeg i odanijeg slugu od njega, smatra Tešić.

Znamo da je nakon boja Vuk Branković u Prištinu odneo telo kneza Lazara i, logično je da je tom prilikom odneto i telo Miloša Obilića. Ostale vojvode koje su tom prilikom pogubljene sasvim sigurno su njihovi podanici odneli da budu sahranjeni u svojim crkvama. Kada su se kneginja Milica i Vuk Branković dve godine kasnije izmirili, dogovorili su se da prenesu Lazarevo telo u njegovu zadužbinu, u Ravanicu. Nije isključeno da je tada preneto telo njegovog vernog sluge Miloša Obilića – ističe Aleksandar Tešić koji je ovih dana posetio Ravanicu i o grobu razgovarao sa igumanijom Marijom.

 

Mesto gde je bio Lazarev kameni kivot kada je donet u Ravanicu 1391 (on se nalazio uza zid gde su sada stolice). Zagonetni grob je uza zid s desne strane, Foto: Dnevno.rs/A. Tešić

Monahinja je, kako kaže naš sagovornik, upoznata sa radovima koji su u Ravanici obavljani, a zna i za postojanje groba.

– Mati igumanija je potvrdila postojanje tog groba pored mesta gde se prvobitno

 „Telo kneza Lazara je bilo svakako smešteno u kamenom sarkofagu koji je stajao u naosu crkve ispred ktitorske kompozicije. Danas od sarkofaga nema nikakvih tragova. Po svoj prilici su ga Turci posle bekstva ravaničkih monaha u Srem krajem XVII ili početkom XVIII veka oštetili i razneli. Sada se na njegovom ranijem mestu nalazi improvizovan sarkofag sasvim novijeg datuma, rađen od opeke u malteru od blata. Donji deo ktitorase freske, koji predstavlja motiv ornamenta sokola, silazi do samog poda iza sarkofaga. Ovo nesumnjivo svedoči da živopis nije prilagođavan Lazarevom sarkofagu, već da je završen pre prenosa Lazarevih moštiju u Ravanicu. Iz Ravanice mošti ktitora su prenete s proleća 1690. godine u Sent Andreju iznad Budima, a odatle u Vrdnik oko 1697.”

Iz Saopštenja VII 1966. II Istorija manastira Ravanice (Branislav Vulović, Ravanica, njeno mesto i njena uloga u sakralnoj arhitekturi Pomoravlja)

nalazio Lazarev sarkofag. Ona se seća da je to mesto bilo prekriveno mermernom pločom koja je štrčala iznad poda i kako kaže sa osmehom: „Ljudi su se stalno spoticali i padali preko nje jer turisti kada uđu gledaju gore, u freske, dok vernici gledaju kuda hodaju“ – prepričava Tešić svoj susret sa monahinjom.

Kako su vremenom mermerne ploče poda propale, 1967. godine, započeti su obimni konzervatorski radovi u manastiru, počev od zamene poda. Tada je neko odlučio da se sve poravna, pa je ploča koja je prekrivala zagonetni grob i sklonjena.

– Začudio sam se kako se niko nije setio da postavi tablu na mestu gde se prvobitno nalazio Lazarev kameni kovčeg, pa čak i tablu nad zagonetnim grobom, jer se ipak nalazi u najužem delu crkve, u naosu, a ne negde napolju. Smatram da bi svako želeo da zna gde se nalazio Lazarev kameni kovčeg. Iz razgovora sa igumanijom nisam uspeo da saznam ništa novo o identitetu neznanog junaka jer je i ona „čula da je tu Vuk Lazarević“.  Pa ipak, nakon razgovora sa njom, stekao sam utisak da postoje još veći izgledi da tu počivaju zemni ostaci Miloša Obilića – zaključuje Aleksandar Tešić i dodaje da su sada na potezu istoričari, arheolozi i ustanove zadužene za očuvanje srpske baštine.

Da li jedan drugi grob nudi rešenje ove zagonetke?

Čim se uđe u Ravaničku crkvu, s desne strane, nalazi se grob s imenom Jerotej Gavrilović, episkop pećki.

– Igumanija Marija mi je ispričala zanimljivu priču o njemu. Naime, prilikom rekonstrukcije poda, arheolozi su morali da skinu ploču na grobu, i imali su šta da vide: Jerotej Gavrilović je ležao kao usnuo, potpuno čitav, neraspadnut iako je umro po završetku II svetskog rata. Arheolozi su uspaničeno zatvorili grob, ali je to video otac Matej koji je tada službovao u Ravanici, dok još nije postala ženski manastir. On je kasnije otišao u obližnji manastir Sisojevac gde sam ga i pronašao! Vremešni otac Matej dobro se seća kako su arheolozi brže bolje zatvorili grob da niko više to ne vidi. Bilo je to doba komunizma – kaže Aleksandar Tešić i objašnjava da je upravo ovo možda i razlog zbog koga je zagonetni ravanički grob još uvek „zagonetni“.

* Aleksandar Tešić se posebno zahvaljuje igumaniji Mariji i ocu Željku iz Ravanice, ocu Mateji iz manastira Sisojevac i prijatelju Nedjeljku Svrkoti.

* Dopala vam se ova priča? Lajkujte nas na Facebook-u i vaša dnevna doza istorijskih zanimljivosti stiže!