Ukleti artefakti, bogataši i nerazjašnjene smrti – Ovako se trguje antikvitetima

Za neke antikvitete kruže priče da su 'ukleti', a zbog nekih zaista i bude mrtvih: iza priča o preprodaji antikviteta kriju se detalji koji zvuče kao iz romana Dena Brauna - zakopano blago, misteriozne smrti, pljačke, falsifikovani dokumenti, tajni računi u švajcarskim bankama, posrednici 'iz senke'

BBC piše da cene najtraženijih antikviteta dostižu milione dolara – što su cifre koje podstiču iskopavanja u Italiji, Grčkoj, Turskoj… Iskopano blago „trkači” krijumčare preko granica, pohrane ga u Švajcarskoj, a potom ga polako „ubace” na tržište. Igrači u tom mračnom svetu zarade milione – ako prežive opasnu igru.

Do početka 21. veka, trgovina ukradenim antikvitetima dostigla je milijarde dolara godišnje i, posle trgovine drogom i oružjem, najunosnija je delatnost međunarodnog kriminala, pisao je „Njujork tajms”.

Uneskovom konvencijom iz 1970. predvidja se zabrana i sprečavanja nezakonitog uvoza, izvoza i prenosa svojine kulturnih dobara i ratifikovana je u 109 zemalja: izmedju ostalog, zabranjena je prodaja antikviteta čije poreklo nije potvrđeno.

U martu, „Bonams” je saopštio da sa aukcije zakazane za 3. april povlači 2.000 godina staru asirsku stelu, čija je vrednost izmedju milion i 1,3 miliona američkih dolara. Reč je o polomljenoj kamenoj ploči sa oslikanom molitvom kralja i kletvom ispisanom klinastim pismom, koja kaže da će prokletstvo pasti na svakoga ko stelu pomeri s mesta.

Sumnja se da je ta stela ukradena u istočnoj Siriji, nepoznato je kada, a aukcijska kuća saopštila je da je povukla sa tržišta zbog „daljih proučavanja”. Zanimljivo je da je polovina vrha baš te ploče na postavci u Britanskom muzeju još od kraja 19. veka.

„Bonams” i „Kristi” takođe su morali da povuku nekoliko manjih objekata sa aukcija u martu, pošto je obelodanjeno da su navodno prošli kroz ruke dvojice ozloglašenih krijumčara antikvitetima, Djakoma Medićija i Djanfranka Bekine.

Obojica su ranije osuđivani zbog trgovine ukradenim predmetima, pa je Medići odslužio desetogodišnju zatvorsku kaznu i platio globu od 10 miliona evra – najveću koju je u istoriji italijanskog pravosudja neko platio za to krivično delo.

Na polaroid fotografijama njegovog ogromnog skladišta u Švajcarskoj identifikovan je krčag iz prvog ili drugog veka pre naše ere, koji je bio ponudjen u „Kristiju” i procenjen na 6.700 do 10.000 dolara, kao i keramička piksida (kutija za nakit) iz trećeg veka, procenjena na 5.000 do 8.400 i ponudjena u „Bonamu”.

Ranije ove godine, američke vlasti su zaplenile antičku rimsku statuu vrednu četiri miliona dolara u jednom skladištu u Njujorku. I ta statua prošla je kroz Bekinine ruke.

Italijanska, ali i druge vlasti, sve su agresivnije u zahtevima za repatrijaciju ukradenih objekata, a u poslednjih nekoliko godina brojni američki muzeji bili su prinudjeni da vrate opljačkane starine u zemlje porekla.

Možda je najdramatičniji slučaj u vezi sa opljačkanim antikvitetima Sevsovo blago, kolekcija rimskog srebrnog posudja iz razdoblja kasne antike, iz četvrtog ili petog veka, na koje su pravo polagale čak tri države – Liban, Madjarska i Jugoslavija.

Na jednom od četiri ogromna tanjira, od kojih svaki ima više od šest kilograma čistog srebra, na latinskom je ugravirano: „Neka ovo posuđe, o Sevso, dostojno služi tvojim potomcima.”

Eksperti su zaključili da je Sevso verovatno bio rimski general i kolekcija je dobila ime po njemu.

No, priča o Sevsovom srebru je, kako navodi BBC, počela sedamdesetih godina kada je iskopano – najverovatnije – u Mađarskoj. Čovek koji je pronašao blago, kasnije je pronadjen obešen u podrumu, a dvojica njegovih prijatelja preminula su pod nerazjašnjenim okolnostima. Srebro je nestalo.

Kako je ranije pisala beogradska „Politika”, većina arheologa veruje da su savršeno očuvani predmeti ilegalno iskopani 1978. u Mađarskoj, izneti iz zemlje i promenili nekoliko dilera pre nego što su se obreli u Britaniji.

Neki od tih puteva vodili su preko Beograda i Hrvatske, a pojedini eksperti tvrde da je ostatak Sevsove kolekcije – sumnja se da je Mađar iskopao više od „zvaničnih” 14 komada – u vlasništvu poznatog beogradskog antikvara Antona Tkaleca, koji je još početkom devedesetih emigrirao u Švajcarsku.

Kako navodi BBC, osamdesetih, komadi iz kolekcije počeli su da se pojavljuju na londonskom tržištu umetnina i britanski aristokrata, markiz od Nortemptona, napravio je konzorcijum sa tadašnjim predsednikom „Sotbija”, pokojnim Piterom Vilsonom – te su kupili 14 komada posudja.

Markiz je odmah pokušao da proda kolekciju Geti muzeju, ali se ispostavilo da su falsifikovani dokumenti iz Libana, koji je trebalo da potvrde navodno poreklo.

Sevsovo srebro stiglo je na njujorško tržište i izloženo je 1990, sa cenom od 50 miliona dolara. Ipak, tri države su momentalno ustvrdile da je reč o kolekciji s njihove teritorije – Madjarska, Liban i Jugoslavija (kasnije je stvar preuzela Hrvatska, jer su Hrvati tvrdili da je posudje iskopano u Istri). Zbirka je promptno povučena iz prodaje. Sve tri zemlje su 1993. izgubile parnicu pred njujorškim sudom, pošto je za legalnog vlasnika proglašen markiz.

Britanski aristokrata, medjutim, zbog cele peripetije sa poreklom nikako nije mogao da proda Sevsovo blago… pa je zaključio da je „ukleto”. Sevsovo srebro pojavilo se u javnosti još jednom, 2006, kada ga je „Bonams” izložio na događaju „samo za odabrane”, a potom je ponovo nestalo…

Priča je delimično razjašnjena prošlog meseca, kad je madjarska vlada objavila da je otkupila sedam od 14 komada iz te kolekcije, od naslednika Pitera Vilsona za 15 miliona evra.

Kad je reč o delu blaga koje je bilo u vlasništvu markiza, njegova sudbina još uvek je tajna: aristokrata se razveo od svoje pete supruge 2012. godine uz tajni sporazum za koji se „šuška” da je bio „težak” 17 miliona funti – nepoznato je da li je ona možda dobila deo „uklete” kolekcije sporazumnim razvodom, navodi britanski servis.

Tržištem antikviteta, ipak, i danas kruži priča da ima još Sevsovog blaga, osim 14 poznatih komada srebrnog posudja. Arheolozi ističu da takve kolekcije uvek imaju i pripadajuće kašike i novčiće – koji se, kad je reč o Sevsovom blagu, nikad nisu pojavili na tržištu.

Mnogi veruju da ti delovi kolekcije čame u nekom švajcarskom trezoru, pošto vlasnici čekaju da u potpunosti budu raščišćena pitanja porekla, pa da ga ponude na prodaju.