Žena koja je lečila srpske ranjenike: Čakšire su krvave i rasečene, ali šta mari…

O Srbima i njihovim delima za vreme Prvog svetskog rata svedočili su i stranci - vojnici,novinari,lekari... Svi oni govorili su o pustoši koju je rat ostavio za sobom,ali i hrabrosti i upornosti naroda koji 'nije hteo da nestane'. Evo šta je o Srbima zapisala jedna predstavnica Crvenog krsta

Cerska bitka, prva pobeda saveznika u Velikom ratu, iako veličanstvena, za sobom je ostavila pustoš. Prostor između Cera i reke Jadar bio je, po svedočenju onovremenih novinara, samo jedna velika grobnica.

Onima koji su imali sreću da budu ranjeni i prežive, prvu pomoć uputile su jedinice međunarodnog Crvenog krsta. A evo šta su oni o srpskim ranjenicima zapisali.

„Stižu ranjenici. Donose ih u nosilima i spuštaju pored nas. Niko ne jeca – sve oči se sijaju, čak i one koje se skoro sklapaju od umora, jer sva srca su puna ponosa i zahvalnosti… Čakšire su krvave i rasečene, ali šta mari. Košulje su raskopčane i koporani skinuti, ali ko bi zbog toga zamerio? Stotine ruku spremnih da pomognu pružaju se da okrepe one što dolaze, da im pruže osvežavajuće piće.”

Katarina Klara Šturcenger, predstavnica švajcarskog Crvenog krsta

A šta su o Srbima i njihovoj borbi na Ceru rekli neprijateljski vojnici možete pročitati ovde.

 

* Svedočanstvo Katarine Klare Šturcenger je originalno objavila Politika u sklopu obeležavanja 100 godina od Cerske bitke