Jedan od najboljih novinara koji su koračali beogradskom kaldrmom danas bi napunio 76 godina. Pamtimo njegove reči iz kojih će se doveka učiti.
Bile su to ratne godine kada se u porodici Tirnanić rodio jedan Bogdan. I baš taj Bogdan rođen u loše vreme postao je svojevrsna ikona Beograda, neko koga će prestoničani pamtiti, neko čije ćemo reči doveka ponavljati, uz onu neizbežnu setu u glasu dok se sećamo kako je to govorio slavni Tirke.
Prvi članak mladi Tirke objavio je 1960-ih godina u listu Saveza omladine Beograda “Susret”. To ga je dovelo do čak dve decenije provedene u čuvenom “NIN”-u, gde je bio urednik kulture, a jedno vreme i glavni urednik.
Njegove reči objavljivali su i Borba, TV revija, Oko, Književna reč, Telegraf, Dnevni telegraf, Nedeljni telegraf, Nacional, Kurir i Pres, a radio je i na Televiziji Beograd i Televiziji Politika.
Najinteresantniji podatak iz životne priče ovog barda srpskog pera jeste činjenica da je gimnaziju upisao, ali da nikada nije maturirao. Sa tim je voleo i da se šali jer je neretko govorio da je numesno to što za nekoga sa osnovnom školom ljudi govore da je najpismeniji novinar.
Svestran i svojesvrsan, Tirnanić je bio i među najboljim filmskim kritičarima u Srbiji, a u kultnom Žilnikovom filmu “Rani radovi” tumačio je jednu od glavnih uloga. Gledali smo ga i u “Crnom bombarderu”, kao i u filmovima “Živeti kao sav normalan svet” i “Zbog jedne divne crne žene”.
Njegov beogradski duh ogleda se u nekoliko knjiga koje je posvetio prestonici, ali i u pojavljivanju u spotu za pesmu “Beograd” Vlade i Bajke u kom se našao u ulozi kolportera u Sremskoj ulici od kog “mangupski” krade novine pokojni Dušan Prelević.
Bogdan Tirnanić preminuo je 2009. godine. Povodom njegove smrti tadašnji predsednik Srbije Boris Tadić izgovorio je možda i najlepše reči koje su ikada upućene velikom Tirketu:
– Nedostajaće nam i njegovo britko analitičko pero i duh dorćolskog šmekera kojim je obeležio vreme u kojem je živeo.
Tirnanić je oduvek bio sklon baš toj britkosti i neretko su njegove reči umele da poseku svojom oštrinom. Tako nije bio blagonaklon ni prema svojoj profesiji.
Njegov kratki opis posla objavljen je u knjizi Branislava Kovača “33 puta kako postati novinar”. Evo šta je jedan od najboljih tada rekao:
Novinar se postaje na više načina. Jedan od njih je – kad te izbace iz svih škola, odeš u novinare. Otud i ona moja poznata rečenica: “Je*eš zemlju u kojoj sam ja najpismeniji.”
Ako se već odlučiš na ovaj put, zapečatio si svoju sudbinu. Tek kasnije vidiš kako bi ti bilo bolje da si otišao u boksere. Ili fudbalere. Ili da si postao džeparoš ili političar. Bilo šta, samo ne to večno nezadovoljno stvorenje koga svaki dan tera ista muka, s kojom odlazi na počinak: Kako i šta sutra napisati.
Sreća što u ovoj zemlji ima toliko tema koje ne možeš naći ni u jednoj normalnoj zemlji, tako da to umnogome olakšava posao svakom novinaru. Šta bih pisao da živim, recimo, u Švajcarskoj?