ŽESTOKE REČI DORĆOLSKOG ŠMEKERA: Brutalno objašnjenje BOGDANA TIRNANIĆA kako se postaje NOVINAR!

Bogdan Tirnanić
Dnevno.rs/Kolaž

Jedan od najboljih novinara koji su koračali beogradskom kaldrmom danas bi napunio 76 godina. Pamtimo njegove reči iz kojih će se doveka učiti.

 

Bile su to ratne godine kada se u porodici Tirnanić rodio jedan Bogdan. I baš taj Bogdan rođen u loše vreme postao je svojevrsna ikona Beograda, neko koga će prestoničani pamtiti, neko čije ćemo reči doveka ponavljati, uz onu neizbežnu setu u glasu dok se sećamo kako je to govorio slavni Tirke.

Prvi članak mladi Tirke objavio je 1960-ih godina u listu Saveza omladine Beograda “Susret”. To ga je dovelo do čak dve decenije provedene u čuvenom “NIN”-u, gde je bio urednik kulture, a jedno vreme i glavni urednik.

Njegove reči objavljivali su i Borba, TV revija, Oko, Književna reč, Telegraf, Dnevni telegraf, Nedeljni telegraf, Nacional, Kurir i Pres, a radio je i na Televiziji Beograd i Televiziji Politika. 

Najinteresantniji podatak iz životne priče ovog barda srpskog pera jeste činjenica da je gimnaziju upisao, ali da nikada nije maturirao. Sa tim je voleo i da se šali jer je neretko govorio da je numesno to što za nekoga sa osnovnom školom ljudi govore da je najpismeniji novinar.

Svestran i svojesvrsan, Tirnanić je bio i među najboljim filmskim kritičarima u Srbiji, a u kultnom Žilnikovom filmu “Rani radovi” tumačio je jednu od glavnih uloga. Gledali smo ga i u “Crnom bombarderu”, kao i u filmovima “Živeti kao sav normalan svet” i “Zbog jedne divne crne žene”.

Njegov beogradski duh ogleda se u nekoliko knjiga koje je posvetio prestonici, ali i u pojavljivanju u spotu za pesmu “Beograd” Vlade i Bajke u kom se našao u ulozi kolportera u Sremskoj ulici od kog “mangupski” krade novine pokojni Dušan Prelević.

 

Bogdan Tirnanić preminuo je 2009. godine. Povodom njegove smrti tadašnji predsednik Srbije Boris Tadić izgovorio je možda i najlepše reči koje su ikada upućene velikom Tirketu:

Nedostajaće nam i njegovo britko analitičko pero i duh dorćolskog šmekera kojim je obeležio vreme u kojem je živeo.

 

Tirnanić je oduvek bio sklon baš toj britkosti i neretko su njegove reči umele da poseku svojom oštrinom. Tako nije bio blagonaklon ni prema svojoj profesiji.

Njegov kratki opis posla objavljen je u knjizi Branislava Kovača “33 puta kako postati novinar”. Evo šta je jedan od najboljih tada rekao:

Novinar se postaje na više načina. Jedan od njih je – kad te izbace iz svih škola, odeš u novinare. Otud i ona moja poznata rečenica: “Je*eš zemlju u kojoj sam ja najpismeniji.”

Ako se već odlučiš na ovaj put, zapečatio si svoju sudbinu. Tek kasnije vidiš kako bi ti bilo bolje da si otišao u boksere. Ili fudbalere. Ili da si postao džeparoš ili političar. Bilo šta, samo ne to večno nezadovoljno stvorenje koga svaki dan tera ista muka, s kojom odlazi na počinak: Kako i šta sutra napisati.

Sreća što u ovoj zemlji ima toliko tema koje ne možeš naći ni u jednoj normalnoj zemlji, tako da to umnogome olakšava posao svakom novinaru. Šta bih pisao da živim, recimo, u Švajcarskoj?