ZNAMO NJEGOVU TEOREMU, ALI NE I KAKAV JE BIO: Pitagora nije bio samo matematičar, već i VOĐA SEKTE i UBICA!

Pitagora
Dnevno.rs/Kolaž

Tvorac Pitagorine teoreme bio je mnogo više od matematičara. On je bio i duhovni vođa čiji su pratioci smatrali da im je on poslat direkt iz Raja. Za Pitagorejce matematika je bila religijsko iskustvo, a jednačine božanske tajne kojima javnost nije dorasla.

 

Kada vam je nastavnica prvi put pokazala kako da pronađete hipotenuzu pravouglog trougla najverovatnije se niste bacili pred njom na kolena i od nje stvorili božanstvo. Međutim, kada se ovo prvi put desilo u staroj Grčkoj, ljudi su baš tako reagovali.

Postojao je pravi kult koji je podržavao čoveka koji je uspeo da izmeri stranice trougla i, kao što možete i da pretpostavite, imali su prilično neobične stavove. Grci su se plašili Pitagorejaca. Spaljivali su im kuće i proterivali ih iz gradova. Smatrali su da njihov misticizam nije ni filozofija ni religija, već prilično opasna sekta.

SVETI BROJEVI i TETRAKTIS

Pitagorini sledbenici bili su, logično, matematičari. Želeli su da nauče sve što je on znao i da mu pomogne da reši najveće zagonetke univerzuma. Ali nije to bila samo grupa zaljubljenika u brojeve, već prava sekta. Pitagora je verovao da su brojevi elementi koji sačinjavaju univerzum i da matematičke harmonije kontrolišu svet. Za njega su brojevi bili svetinja, nešto poput božanstava.

 

Broj sedam bio je simbol mudrosti, osam pravde, a 10 najsvetiji od svih. Svaki deo matematike bio je svetinja. Kad god bi rešili neku novu teoremu, pratioci velikog Pitagore zahvalili bi se bogovima tako što bi žrtvovali vola.

Pitagorejci su imali i sveti simbol koji se zvao Tetraktis. Reč je o trouglu sa deset tačaka raspoređenih u četiri reda koji je bio simbol organizacije svemira i univerzuma. Deset je, kao što rekosmo, bio najbožanskiji broj i Pitagorejci su ga obožavali.

Svako ko bi poželeo da se pridruži Pitagorejcima morao je da se zakune pred svetim trouglom Tatraktisom, a potom i pred samim Pitagorom.

MATEMATIČKI PROMETEJ – POLUBOG PITAGORA

Pitagorejci su verovali da je njihov veliki matematičar polubog. Zvali su ga “božanski Pitagora” i govorili su da je on božiji sin, predstavljali su ga kao Apolona ili Hermesa. Ispevali su mu molitve i himne. Čak su verovali i da ima natprirodne moći. Govorili su da može da pripitomi orlove i medvede mazeći ih. Mogao je da kontroliše glasom sve životinje i da da ispisuje reči na površini Meseca.

 

Jedna od najpoznatijih legendi kaže da je Pitagora imao zlatno bedro. Kad god bi neko posumnjao u njegovo božansko poreklo on bi pokazivao šljašteću butinu. Zlatno bedro je pokazao i jednom svešteniku koji mu je, kao nagradu, dao čarobnu zlatnu strelu pomoću koje je leteo preko planina, terao zaraze i smirivao oluje.

Pitagori nimalo nisu smetale preuveličane priče. Šta više, podstrekivao je sledbenike da ih izmišljaju još više.

Pričao da je božji sin i da se već bezbroj puta reinkarnirao dok nije dostigao tadašnji oblik, kao i da će opet vaskrsnuti posle nove smrti. Bio je Hermesov sin i govorio je da mu je ovaj rekao da može da dobije šta god želi, sve osim besmrtnoti. Pitagora je navodno poželeo da može da se seća svega i svih ljudi iz prošlih života. Borio se sa Ahilom u Trojanskom ratu, bio je skromni ribar, pa čak i kurtizana koja je spavala sa brojnim moćnicima.

SULUDA PRAVILA PITAGOREJACA

Pitagora i njegovi sledbenici bili su prvi ljudi u zapadnjačkoj istoriji koji nisu jeli meso iz moralnih razloga. Smatrali su da se telo zagodi ako se jede bilo šta mrtvo. Ipak, odustajali bi od tog pravila kad su žrtvovali volove.

Takođe, smatrali su da pri obuvanju mora prvo da se navuče desna cipela, kao i da ne sme da se putuje javnim putevima, već da se traže nove staze.

Pitagora je tvrdio i da su telesne tečnosti deo ljudske duše i da se, izbacujući ih, čovek odriče svoje snage. Zato su se sledbenici ovog naučnika odricali seksa kad god je to bilo moguće. Pravilo je glasilo: “Seksualna zadovoljstva su za zimu, leti se apstinira”.

 

Novosledbenici morali su da tihuju pet godina. Tišina bi ih naučila samokontroli i pomogla im da ostanu čisti.

PITAGORA JE BIO I UBICA?

Jedan od najpoznatijih Pitagorejaca bio je Hipasus. Legenda kaže da je on prvi koji je uspeo da dokaže postojanje iracionalnog broja – te je zbog toga i stradao.

Hipasus je došao do dokaza da je kvadratni koren broja dva iracionalan broj. Bilo je to mnogo više od velikog otkrića – to je predstavljalo otvorenu pobunu jer je Hipasus time dokazao da njegov učitelj Pitagora nije u pravu.

Sudeći po legendi, Hipasus je ovaj dokaz pokazao Pitagori dok su bili na brodu. Umesto odgovora, učitelj ga je zgrabio i odvukao do ivice čamca a potom mu je držao glavu pod vodom dok ovaj nije prestao da se pomera. Beživotno telo svog učenika bacio je u more, a ostale sledbenike je zakleo da nikome ne kažu šta se desilo.

Naravno, za ovo ne postoje dokazi, ali je priča dovoljno jeziva da bi se pripisala mističnom kultu ovog naučnika.