Danas su DUHOVSKE ZADUŠNICE: Dan mrtvih kod Srba ima TRI SIMBOLA bez kojih ne može da prođe

Zadušnice
Wikipedia

Svi koji žive u neposrednoj blizini grobalja danas su verovatno primetili veliku pometnju i neobično mnogo ljudi. U Beograd, čak je i GSP povećao broj vozila koja voze ka grobljima. To je zato što su danas Duhovske zadušnice - dan kada Srbi izlaze na groblja i sećaju se svojih mrtvih.

 

Poznate i kao “letnje”, Duhovske zadušnice su pokretni praznik pravoslavne crkve posvećen mrtvima koji se obeležava uvek u subotu, dan uoči Trojica. Svako kome je ikada preminuo neko blizak ili drag danas će izaći na groblje ili u crkvi zapaliti sveću i setiti se lepih trenutaka koje su zajedno proveli.

Zadušnice su crkveni praznik koji hrišćani praznuju još od davnih dana i tada se obeležava sećanje na dan odvajanja duše od tela. Tada se posećuju grobovi bližnjih i uznose se molitve Bogu za njih. Uvek padaju u subotu jer je to i inače dan posvećen mrtvima. 

Duhovske ili letnje, zadušnice spadaju u četiri posebna dana za umrle tokom godine.

Osim Duhovskih, u kalendaru Srpske pravoslavne crkve postoje još zimske ili Mitrovske, zatim prolećne, koje padaju sedmicu pre početka Velikog ili Časnog posta, i Miholjske ili jesenje zadušnice.

Na Zadušnice se u crkvama služi sveta liturgija i parastos na kojem sveštenik vinom preliva žito, a posle službe se ide do grobova pokojnika. Na grobovima se pale sveće, a sveštenici obavljaju pojedinačne parastose i čitaju molitve za preminule. Ako nije moguće otići na grob pokojnika, njima se služi pomen u crkvi.

U Crkvi se na zadušnice pominju i reči Svetog Jovana Zlatoustog, jednog od najvećih bogoslova iz IV veka: “Pomozite pokojnima i pominjite ih. Ne oklevajte, dakle, da pomognete onima koji su otišli i prinesite vaše molitve za njih”.

Običaj je u narodu da se ο zadušnicama, kao i ο parastosima, na groblja iznose mnoga jela. Verovanje je, da ta iznesena hrana treba da se razdele sirotinji i uopšte svima koji se tu zateknu, za pokoj duše umrloga. Obično se iznosi pogača, žito, vino, kao i druga jela.

 

Verovanje kaže da se na groblju valja poslužiti, makar jednim zalogajem. Običaja radi. Jedu rođaci i prijatelji, ali i nepoznati koji su prišli grobu. Ovim činom se “ne hrani” pokojnik kako se obično veruje, već je reč o njegovoj duši kojoj je potrebna “hrana” koju će dobiti molitvom. Zbog toga se na zadušnice deli milostinja.

Žito, vino i sveće

Iako se na groblje iznose mnogi predmeti i jela, zadušnice ne mogu da prođu bez žita, crnog vina i naravno sveća. Simbolika ovih predmeta je jaka i veoma stara:

Žito nas simbolično podseća na Hristove reči da zrno tek kad umre rod donosi, i to ne u zemnom mraku, nego u svetlosti sunca. Žito je simbol smrtnog tela i besmrtne duše u svetlosti Carstva nebeskog.

Crno vino, kojim sveštenik preliva žito, označava Božje milosrđe kojim se zalečuju rane greha.

Sveća je simbol svetlosti Hristove. On je rekao: Ja sam svetlost svetu. Ta svetlost treba da nas podseti na svetlost kojom Hristos obasjava duše preminulih. Sveća je malena žrtva Bogu, koji se za nas žrtvovao.

Smatra se da je veliki greh i uvreda mrtvima ako se bilo kome odbije ili otera od groba. Ovo je dan kada su svi jednaki.

U Srbiji se i do danas zadržao običaj po kome na groblja, na dan zadušnica, treba izaći što ranije, a svakako pre podne. Tradicija potiče od činjenice da se nekada “valjalo” prvo otići na liturgiju u crkvu, pa tek posle toga na groblje.

Ipak, ovo ne znači da, ako nemate vremena ujutru, vaše voljene preminule ne možete “posetiti” i u popodnevnim časovima. Bitan je gest i poštovanje koje pokažete, a ne vreme u koje ste došli.

* Dopala vam se ova priča? Lajkujte nas na Facebook-u i vaša dnevna doza istorijskih zanimljivosti stiže!