PATRIOTA OD MALIH NOGU: Jedna od najvećih zadužbinarki našeg naroda doživela je NAJSTRAŠNIJU SUDBINU – ZABORAV!

Anastasija Naka Spasić
Dnevno.rs/Kolaž

Anastasija Naka Spasić za života je uradila mnogo toga za Srbiju i srpski narod. Njeno ime i njena dela ne smeju se zaboraviti.

 

Anastasija Naka Spasić rođena je i odrasla u Oršavi, u Rumuniji. Obrazovanje je stekla u roditeljskom domu, pošto je odbila da pohađa mađarsku osnovnu školu. Roditelji, Stevan i Jelisaveta Lujanović (rođena Lazarević), obezbedili su joj sve potrebne učitelje poštujući njenu želju da prva slova uči na maternjem jeziku.

 

Nikola Spasić, foto: Wikipedia

Ipak, pored srpskog, govorila je i rumunski, nemački, francuski i engleski jezik.

Naka se, uprkos protivljenju porodice, 1884. godine udala za bečkog kapetana dunavske plovidbe Adolfa Hartmana. Preko leta su živeli u Turn Severinu, a zime provodili u Beču. Tako su živeli deset godina, bez dece, dok Adolf nije preminuo od zapaljenja pluća.

Nakon toga, Naka boravi izvesno vreme u Čikagu, kod ujaka Mihaila, trgovca i bankara. Vrativši se u Oršavu iz Amerike, Anastasija se upoznala sa Nikolom Spasićem, čuvenim beogradskim trgovcem, koji je tada već nekoliko godina bio udovac.

Tokom vremena provedenog u banji Mehadiji, u današnjoj Rumuniji, Spasić je bolje upoznato porodicu Lujanović, pa je jednog dana od oca Stevana zaprosio znatno mlađu Nastasiju, kako ju je uvek zvao. Posle udaje, 1907. godine, Naka je prešla u Beograd. Živela je u Knez Mihailovoj broj 33, današnjoj zadužbini Nikole Spasića.

Spasićeva pomoćna bolnica

 

Pod uticajem supruge Nake, Nikola je 1912. godine zakupio zgradu Uprave monopola i u njoj organizovao pomoćnu bolnicu koju je snabdeo svim potrebnim inventarom, lekovima i hranom.

Angažovao je i poznatog lekara dr Kacenelenbogena iz Nemačke, a u bolnici je radila i dr Draga Ljočić, prva žena lekar u Srbiji. Hrana za bolnicu se spremala u njegovoj kući, supruga Naka bila je glavna bolničarka, a Nikola je svakodnevno obilazio ranjenike i nijednog nije otpustio bez novčane pomoći.

Za svoja zalaganja i rad u bolnici Naka je odlikovana Krstom milosrđa. 

Nakon Prvog svetskog rata i smrti supruga Nikole, kao njegova udovica, posvećuje se u potpunosti humanitarnom radu. Jedno vreme je bila istovremeno predsednica Društva “Kneginja Ljubica”, Doma učenica srednjih škola, Doma invalida “Sveti Đorđe”, posebne Zadužbine Nikole Spasića, a članica uprave Crvenog krsta, Kola srpskih sestara, Društva “Kralj Dečanski”…

Pomagala je i Srpsku pravoslavnu crkvu, iz ličnih sredstava. Nabavljala je zvona, koja je Nikola Spasić darivao, a koja su u ratu uništena, kao i mantije i sve stvari koje su crkvi bile neophodne, naročito u periodu po završetku Prvog svetskog rata, pa i kasnije. Pomagala je naročito crkve u Južnoj Srbiji i na Kosovu i Metohiji što je za života činio i njen suprug Nikola Spasić.

Generala Milana Nedića molila je da iz logora na Banjici pusti pesnika Dušana Matića, komunistu, supruga Lele Matić, njene mlade prijateljice i saradnice u brojnim humanitarnim akcijama. Njena molba je bez naknade uslišena jer je ona tako retko nešto molila i nikada za sebe.

Pod savezničkim bombama, 16. aprila 1944. godine, na prvi dan Uskrsa, smrt je u jedan mah zadesila veliki broj članova njene porodice. Poginula joj je sestričina Desa Janković sa četvoro već odrasle dece. A sestrić Mata Popović, iz te iste porodične grane, nestao je prilikom oslobođenja Beograda.

 

Zadužbina Nikole Spasića, foto: Wikipedia

Posle Drugog svetskog rata, Naka Spasić živela je u delu stana u Knez Mihailovoj – onom delu koji čine pomoćne prostorije. Nova komunistička vlast njoj i njenoj porodici oduzeli su sve osim tog dela stana.

Posle 1944. godine Naka Spasić je imenovana za predsednicu Unije za zaštitu dece Srbije. Godine 1947. i ovom društvu kao i svim humanitarnim društvima bio je zabranjen dalji rad, s tim da su imovinu predala Ministarstvu unutrašnjih poslova FNRJ.

Dosledna sebi, svom vaspitanju i životnim načelima, ostala je i pored svih promena u društvu uvek staložena, vedra i spremna da pomogne tamo gde je najpotrebnije.

Anastasija Naka Spasić umrla je u Beogradu 13. oktobra 1953. godine, sahranjena je na Topčiderskom groblju u crkvi čiji je ktitor bio njen suprug Nikola Spasić.

Jedna ulica na Dedinju nosi ime Nake Spasić, da se ne zaboravi njen humani rad i posvećenost Srbiji i srpskom narodu.

 

Ulica Nake Spasić, foto: Google StreetView Printscreen