BAJKOVITI ŽIVOT KASTRIRANOG PEVAČA: Porodica ga je UNAKAZILA zbog bogatstva, ali je zato i postao NAJBOLJI!

Farineli
Printscreen

Zamenio je pet imena jednim, stao na daske koje život znače i fascinantno visokim glasom izborio se za titulu jednog od najboljih pevača koje istorija pamti.

 

Početkom davne 1705. godine u muzičkoj porodici u Andriji (Apulija, Italija) rodio se Karlo Marija Mikelanđelo Nikola Broski. Njegov otac Salvatore bio je kompozitor, a i on i Karlova majka pripadali su nižim plemićkim porodicama, pa su bili dobrostojeći.

Od malih nogu Karlov pevački talenat je bio primećen i zato je 1712. godine počeo da uči pevanje kod najpoznatijeg napuljskog maestra Nikole Porpore, uspešnog kompozitora koji je radio sa poznatim kastratima poput Đuzepea Apjanija, Feličea Salimbenija i Kafarelija.

Karlo je preko noći postao Farineli – posle užasne operacije

TAJNA FARINELIJEVE KRAGNE

Užasnu operaciju su najčešće izvršavali seoski berberi i to bez anestetika, a dečaci bi bili drogirani opijumom i kupani u mleku. Oni kastrati koji bi taj horor preživeli uglavnom su bili visoki, ćosavi i skloni gojaznosti. Nisu imali Adamovu jabučicu i baš to je razlog zbog kojeg je Farineli nosio čuvenu rol-kragnu i kravatu, krijući grlo. 

Dečak je imao 12 godina kada mu je otac preminuo. Gubitak finansijske sigurnosti naterao je porodicu na ekstreman potez. Odlučili su da Karla kastriraju, znajući da će tako sprečiti mutiranje i očuvati njegov dečački sopran, te da je to svojevrstan pasoš ka bogatstvu. No, kako je i tada bilo sramota priznati da vodite sopstveno dete na kastriranje, morali su da osmisle razlog za to. Najčešće su roditelji govorili da je dete neko šutnuo ili udario, da su rođeni sa deformitetom, pa čak i da su dečaka napali divlji veprovi. Izgovor za operaciju malog Karla bio je dečakov pad sa konja. Uz rad sa Porporom, Karlovo pevanje je rapidno napredovalo, pa je debi na operskoj sceni doživeo u petnaestoj godini.

Ni danas nije zasigurno poznato poreklo scenskog imena Karla Broskija, ali pretpostavlja se da je njime želeo da oda počast dvojici braći Farina, bogatim napuljskim advokatima koji su bili njegove mecene. Tako je mladi nadareni Karlo postao veličanstveni Farineli.

 

Nema scene u Evropi na kojoj Farineli nije dobio ovacije

ZAŠTO SU SVI VOLELI FARINELIJA?

Bilo je to doba kastrata, te Farineli svakako nije bio jedini ovakav glas. Istorija pamti Kafarelija, Karestinija, Markezija, Đizijela, Senesina, Sifaćea, Mateućija… Kafareli je čak bio glasovno najveštiji, ali Farineliju su se ipak mnogo više divili. Savremenici su bili oduševljeni njegovom skromnšću, inteligencijom i posvećenošću poslu. Poštovao je svoje kolege i kompozitore i gajio je doživotna prijateljstva sa njima. 

Uprkos zvučnom umetničkom imenu, Italija ga je zvala “il ragazzo” – dečak. Imao je svega 17 godina kada je prvi put zapevao u Rimu i to glavnu žensku ulogu. Dve godine kasnije pevao je u Beču, pa u Veneciji, Napulju, Londonu… Najčešće je izvodio muziku svog brata Rikarda Broskija. Posle tri godine provedene u Engleskoj, otišao je u Francusku u kojoj je pevao pred Lujem XV. U znak divljenja izvanrednom talentu ovog mladog pevača, kralj ga je darovao portretom izrađenim od dijamanata, kao i sa 500 zlatnika sa likom Luja XIII.

Španija, raj u kom su ga gledali kao boga

Farineli je potom otišao južnije, u Španiju, i to na poziv kraljice Elizabete Farneze, koja je verovala da će glas ovog kastrata izlečiti tešku depresiju njenog supruga kralja Filipa. Farineli je nameravao da provede u Španiji svega nekoliko meseci, ali je ostao čak 25 godina! Dobio je jaka državna ovlašćenja, postao je direktor opere u Madridu i “criado familiar“, sluga kraljevske porodice, te nikada nije pevao u javnosti.

I nakon smrti kralja Filipa, kada je na presto došao njegov sin Ferdinand VI, operski pevač je uživao u svojevrsnim povlasticama. Kako su i novi kralj i njegova supruga Barbara bili muzički fanatici neretko su noći u dvoru provodili tako što je Farineli pevao sa kraljicom, a kralj Ferdinand bi ih pratio na harpsikordu. Farineli je 1750. godine postao vitez kalatravskog reda, ali se držao van politike.

Egzil i penzija

Pošto je devet godina kasnije Ferdinanda nasledio polubrat Karlos III, Farineli je morao da napusti Španiju. Novi kralj nije bio ljubitelj muzike, a ujedno je bio sin kraljice Elizabete Farneze koja je bila ljuta na slavnog pevača. Naime, posle smrti kralja Filipa V, Farineli je odlučio da ostane na dvoru njegovog sina Ferdinanda umesto da pođe u egzil sa kraljicom.

Tako je 1732. godine Farineli otišao u Bolonju, gde se penzionisao. Bogat i slavan, družio se sa zvučnim imenima poput Mocarta i Kazanove, ali kako je nadživeo brojne svoje prijatelje i kolege, u poznoj starosti bio je veoma usamljen.

FILM PUN KONTROVERZI

Radnja filma “Farineli” u potpunosti predstavlja fikciju. Jeste zasnovana na stvarnim događajima, ali mnogo toga prikazanog zapravo je mašta. Počevši od odnosa braće Broski, preko rivalstva sa Hendlom…

Prikazani su čak i seksualni odnosi braće sa ženom koja je rodila i dete koje je Farineli odgajao kao svoje.

Scenario i kostimi jesu istorijski tačni, ali producenti su dali sebi previše slobode u odabiru glumaca koji uopšte ne liče na braću Broski.

Preminuo je u Bolonji, 16. septembra 1782. godine. Njegovo telo ekshumirano je 2006. godine na istorijskom groblju u Bolonji, a cilj iskopavanja bio je saznanje više činjenica o kastratima, njihovoj fizionomiji i građi.

KAKO JE ZVUČAO VELIKI FARINELI?

Zahvaljujući fantastičnoj pevačkoj tehnici, Farineli se osećao udobno u svim glasovnim registrima, od tenora do soprana. Ostalo je zabeleženo da je ispevao tada najvišu moguću notu, C6. Nažalost, nikada nećemo znati kako je zaista zvučao ovaj slavni pevač.

U filmu “Farineli” glas čuvenog kastrata nastao je digitalnim spajanjem glasova dvoje pevača – soprana Eve Malas-Godlevske i kontratenora Dereka Lija Redžina.

Od brojnih poznatih kastrata, ostali su nam muzički zapisi Alesandra Moreskija iz 1902. godine, pa možete čuti kako su pevali ovi talentovani muškarci.