JEZIVA TAJNA “OBIČNE DOMAĆICE”: Komšije su je znale kao ljubaznu ženicu koja peče kolače, a ona je NA SMRT OSUDILA HILJADE DECE

Hermina
Printscreen

Hermina Braunsteiner Rajan bila je zadovoljna domaćica u Kvinsu 1964. godine kad je Njujork Tajms razotkrio njenu ozloglašenu prošlost kao okrutnog naciste koja je bila deo straže u koncentracionom logoru. Gotovo deceniju kasnije, ona je postala prvi američki državljanin izručen zbog ratnih zločina.

 

Poslata je u Zapadnu Nemačku, gde je osuđena na doživotnu kaznu zatvora. Nakon toga, o celoj se priči vrlo malo govorilo, iako je nemačka štampa pisala o njenom puštanju iz zdravstvenih razloga 1996. Umrla je tri godine kasnije, u dobi od 79 godina. 

Zlikovac u komšiluku

 

U vreme kad je otkrivena, gospođa Rajan je živela kao supruga električara u Maspetu, gde su je svi znali po rigoroznim navikama čišćenja, prijateljskom ponašanju i finim kolačićima.

Kad se suočavala s deportacijom 1972. komšije naprosto nisu mogle verovati u njenu prošlost i povezati je s osobom koju oni znaju.

Preživeli iz koncentracionog logora Majdanek svedočili su o njenim zverstvima – među ostalima kako je bičevala žene do smrti, hvatala decu za kosu vitlajući ih po vazduhu do kamiona koji su ih prevozili u gasne komore i gaženja starijih žena do smrti sa svojim vojničkim čizmama. Njen je nadimak bio Gazitelj.

U pet i po godina suđenja u Nemačkoj, koje se završilo 1981. osuđena je samo na dva ubistva – zbog smrti potencijalnih svedoka i izbledelih sećanja.

Upecala Amerikanca i dobila novi identitet

Hermina Braunsteiner je rođena u Beču 1919. Njen je otac bio mesar, a porodica stroga i katolički nastrojena. Želela je postati medicinska sestra, ali umesto toga je radila u pivari i kao kućna pomoćnica pre nego što je uspela da se zaposli u vazduhoplovstvu, gde se zarazila nacističkom ideologijom.

Sama se prijavila za rad u koncentracionom logoru 1939. kako bi dobila veću platu. Iz Ravensbruka je 1942. prebačena u Majdanek gde je i unapređena na višu poziciju. Tamo je bila dve godine, kad su je ponovno zvali u Ravensbruk kako bi postala upravnica.

Na nesreću za nju, Sovjeti su bili na vratima. Ipak, uspela je da pobegne u Beč. Ipak, uhapšena je 1946. te predata u ruke savezničkim vlastima, čiji pravosudni sistem nije bio strog.

Naposletku je osuđena za ubistva i čedomorstva u Ravensbruku, dok se Majdanek na suđenju nije ni spominjao. Dobila je tri godine zatvora, ali je puštena ranije zbog dobrog vladanja.

Nakon puštanja je radila po restoranima i hotelima, a u jednom od njih je upoznala američkog građevinskog radnika. Zavela ga je i ubrzo su se oženili i preselili u zemlju gde je njena prošlost bila nepoznata – SAD.

Ni muž nije znao ko je bila

 

Lovac na naciste Sajmon Viezental u svojoj knjizi “Pravda, a ne osveta” je napisao kako su mu pristupile tri žrtve iz Majadenka, koji su mu pričali o okrutnoj Gaziteljki iz logora. Jedan od njegovih pomoćnika uspeo joj je ući u trag pa su saznali da živi u Kvinsu.

Naposletku su tamo kucali po svim vratima, pitajući ko se preziva Rajan.

U junu 1964. godine gospođa Rajan je priznala da je doista Hermina Braunsteiner iz Majadenka, ali je protestovala jer je već kažnjena u Austriji.

Njen suprug je novinarima rekao kako nije imao pojma da je bila čuvarka u koncentracionom logoru.

– Ovo je kraj svega za mene – ona je mrmljala sebi u bradu.

Oduzeto joj je državljanstvo jer je lagala kako nije kažnjavana, a u vremenu provedenom u američkom zatvoru pre deportacije bavila se samo šivanjem, dok sa drugim zatvorenicama nije progovorila ni reč.

U nemačkom zatvoru je imala istu praksu, a nakon što su je pustili, viđena je sa suprugom u supermarketu. On joj je gurao invalidska kolica i pitao ju je želi li da joj kupi cveće. Nije mu odgovarala.

Nakon njene smrti, o suprugu ni o deci se ne zna ništa.