APOFENIJA: Kako uspevamo da u drveću i oblacima vidimo oblike koji zapravo ne postoje (FOTO)

Budilnik vam se pokvario i ne uspete da se probudite na vreme za posao? Pada kiša, a kako ste u žurbi istrčali iz kuće, zaboravili ste kišobran. Potrčite da stignete na autobus, ali vam odlazi „ispred nosa“, a usput vas i poprska? Jedan od ovih događaja, izolovan, možda bi vam delovao kao beznačajna neprijatnost. Međutim, splet nekoliko ovakvih okolnosti već počinje da vam liči na obrazac.

 

Tendencija ka uočavanju obrazaca, šema i povezanosti među nasumičnim i beznačajnim podacima naziva se apofenija. Ona prestavlja lažni uvid, odnosno ne pruža istinsko uviđanje realnosti i može se javiti u raznim čulnim modalitetima. Većina psihologa se slaže oko činjenice da svako od nas doživljava ovaj fenoen u nekom trenutku ali u različitoj meri i da predstavlja jednu od pristrasnosti ljudskog uma. Nesumnjivo je za doživljaje ovakvog tipa potrebna određena doza kreativnosti, pa tako apofenija predstavlja vezu između kreativnosti i iluzija.

Davne 1958. godine, Klau Konrad objavio je mongrafiju o veoma rasprostranjenom mentalnom oboljenju, šizofreniji. Tom prilikom je skovao ovaj pojam kako bi okarakterisao pojavu deluzionih oblika mišljenja kao jednu od sastavnih iskustava u psihozi. Značenje ove reči predstavlja kovanicu starogrčkih reči apo („daleko od”) i phaenein („pokazati se”). Konrad je ovaj fenomen opisao kao neizazvano viđenje povezanosti i šema, praćeno određenim iskustvom neprirodne značajnosti. Međutim, značenje ove reči je tokom godina evoluiralo u tendenciju pronalaženja obrazaca u upštenim nasumičnim informacijama.

 Primeri ovog fenomena su mnogobrojni – na primer, mnogi ljudi su ubeđeni da vide ljudski lik u naizgled slučajnim stimulusima, kao što su oblaci, tragovi prljavštine na automobilu, krošnje drveća itd. Česta je pojava religioznih motiva pri proživljavanju ovakvih istustava te je tako jedna žena iz Novog Meksika, 1978. godine, tvrdila da vidi Isusovo lice od izgorelih delova tortilje, nakon čega su hiljade ljudi odlazili tamo kako bi videli ovu neobičnu pojavu.

 

Foto: Printscreen / smashinglists.com

Umetnici postmoderne, pogotovo pisci i filmski stvaraoci, bili su inspirisani fenomeneom apofenije. Tako se on javlja u raznim delima kao sastavni deo radnje, kao na primer u knjizi Vilijama Gibsona „Prepoznavanje obrazaca”, kratkoj priči argentinskog autora Borhesa „Vavilonska biblioteka”, romanu „Glas njegovog gospodara” Stanislava Lema. Ono što je još zanimljivije, apofeniju je moguće uočiti u oblikuparanoidne naracije u delima kao što su „Znaci i simboli” Vladimira Nabokova ili „Ime ruže” Umberta Eka. Kada su u pitanju filmska ostvarenja, ovaj motiv uočljiv je u „Teoriji zavere”, kao i u čuvenom višestruko nagrađivanom filmu „Blistavi um”.