“Bebin pepeo je sada u kutiji”: Manekenka objasnila zbog čega je objavila ŠOKANTNE fotografije mrtvorođenog deteta (FOTO)

Supruga muzičara Džona Ledženda i bivša američka manekenka Krisi Tajgen (34) je napisala potresan esej o gubitku sina Džeka u petom mesecu trudnoće.

instagram/chrissyteigen

Nisam imala pojma kada ću biti spremna da ovo napišem. Deo mene je mislio da će biti rano, dok još uvek osećam ogromnu bol zbog onoga što se dogodilo – započela je ona.

Čitam bezbroj beleški sa telefona – misli koje su mi se nasumično pojavljivale u poslednjim nedeljama koje sam beležila. Zapravo, nisam znala kako bih ovo započela, bez obzira na sobu ili stanje u kom sam se nalazila, ali čini mi se ispravnim da započnem sa zahvalnošću – rekla je ona.

Želela sam da se zahvalim svima, podelim našu priču sa svakom osobom koja je ovo doživela. Ali, znala sam da nisam u stanju da to učinim. Za mene je znanje da “nema potrebe da odmah odgovorim na situaciju ” bila istinsko olakšanje. Zahvaljujem vam se na strpljenju – napisala je Krisi.

Počela sam da se porađam i trebalo je na svet da donesem 5. člana porodice, našeg sina, a samo par trenutaka kasnije sam se opraštala od njega. Ljudi su slavili i smejali se baš ispred naših vrata, razumljivo s obzirom da su proslavljali nov život, a Džon je bio besan i burno rekao: “Je l’ ovo jeb*na žurka napolju?” – napisala je Krisi.

Primila sam epidural i bila sam primorana da rodim bebu koja je 20 nedelja stara i koja nije mogla da preživi u mom stomaku – dodala je ona.

Pre toga sam ležala u krevetu duže od mesec dana, kako bih ovog malog dečaka u stomaku držala do 28. nedelje, kada je bezbednija zona za njega. Toliko sam krvarila tokom mesec dana da sam na svakih nekoliko sati menjala pelene za odrasle. A onda mi je posle mesec dana lekar rekao loše vesti. Bilo je vreme za oproštaj. Džek ovo ne može da preživi, a ako se sve nastavi, ne bih preživela ni ja – rekla je ona.

View this post on Instagram

We are shocked and in the kind of deep pain you only hear about, the kind of pain we’ve never felt before. We were never able to stop the bleeding and give our baby the fluids he needed, despite bags and bags of blood transfusions. It just wasn’t enough. . . We never decide on our babies’ names until the last possible moment after they’re born, just before we leave the hospital. But we, for some reason, had started to call this little guy in my belly Jack. So he will always be Jack to us. Jack worked so hard to be a part of our little family, and he will be, forever. . . To our Jack – I’m so sorry that the first few moments of your life were met with so many complications, that we couldn’t give you the home you needed to survive. We will always love you. . . Thank you to everyone who has been sending us positive energy, thoughts and prayers. We feel all of your love and truly appreciate you. . . We are so grateful for the life we have, for our wonderful babies Luna and Miles, for all the amazing things we’ve been able to experience. But everyday can’t be full of sunshine. On this darkest of days, we will grieve, we will cry our eyes out. But we will hug and love each other harder and get through it.

A post shared by chrissy teigen (@chrissyteigen) on

Zatim su mi rekli da je porođaj ujutro. Prvo sam plakala, a onda sam dobila strašne grčeve i nisam mogla da dišem od suza, jer sam bila neverovatno i duboko tužna. Jecala sam celu noć – kaže Krisi.

Zamolila sam majku i Džona da uslikaju te fotografije. Objasnila sam da mi trebaju i nisam želela da ponavljam. On to nije želeo, ali je morao da uradi. Mrzeo je to, nije mu imalo smisla u tom trenutku. Ali, znala sam da ovaj trenutak moram da pamtim zauvek, kao i trenutke sreće i suze radosnice kada sam rodila Lunu i Majlsa, a želela sam i da podelim ovu priču sa vama – objasnila je Tajgen.

Kada je izašao na svet, ljubila sam bebine ruke i noge iznova i iznova. Njegov pepeo se sada nalazi u maloj kutiji čekajući da se sahrani u zemlju iza drveta u našem novom domu, onom u kom smo planirali i njegovu sobu. Najviše su mi pomogli potpuni stranci koji su mi govorili da će sve biti u redu i podržavali su me, slali mi poruke, jako sam srećna zbog toga – zahvalila se ona.

Ne želim da ikada zaboravim Džeka. Hvala svima što su bili tako ljubazni. Hvala neverovatnim lekarima koji su se toliko trudili oko nas. Hvala mojim prijateljima i porodici što se brinu o meni tokom svih ovih promena pelena za odrasle, ležanja u krevetu i hvala na slučajnim zagrljajima – dodala je ona.

Hvala ti, Džone, što si mi najbolji prijatelj i ljubav u životu. Mnogi ljudi misle na ženu u ovakvim vremenima, ali nikada neću zaboraviti da je Džon takođe patio tokom proteklih meseci, čineći sve da se brine o meni. Ti si mi srodna duša. Volim te – zaključila je Krisi Tajgen u svom eseju.