Kako ona ističe deca mnoge stavove nasleđuju upravo od roditelja. Od detinjstva posmatraju kako se roditelji ponašaju u različitim situacijama. Naročito tokom adolescencije, kada počinje da se uspostavlja posebna ličnost svakog od njih.
Tada deca počinju da usvajaju ponašanje svojih roditelja, od načina na koji govore do načina na koji reaguju. Čak i raspoloženje majke ili oca može da utiče na emocionalni razvoj njihove dece.
Normalno je da ljudi nisu zadovoljni nekim svojim odlukama ili ponašanjima iz prošlosti i želeli bi da mogu da ih promene. Dakle, kada postanete roditelj i vidite da vaše dete čini iste greške kao i vi, automatski želite da ih ispravite kako ne bi došlo do toga da se i oni osećaju isto kada dođu u vaše godine.
Segreles kaže da bi roditelji trebalo da prepoznaju njihove unutrašnje sukobe i da ih reše, a tek zatim da pokušaju da isprave ponašanje svoje dece. Ipak, čak i ako uspete da ostavite prošlost iza sebe, morate da prihvatite da deca ne “pripadaju” mami ili tati. Ona moraju da donose vlastite odluke i naprave vlastite greške.
Pokušajte da se ne ljutite ako ne prihvate vaše savete i izbegavajte glasne rasprave i izgovaranje reči koje bi mogle nekoga da povrede.
Nadalje, važno je da kontrolišete svoje emocije. Što ste mirniji, to ćete više mirnoće preneti i na drugu osobu. Međutim, ako ste uznemireni, vaše dete će da usvoji vaše ponašanje.