Da li životinje mogu stvarno da se smeju?

Na koji način životinje komuniciraju međusobno i s ljudima? Da li je jedan od načina komunikacije u životinjskom carstvu smeh i jesu li naši krzneni prijatelji golicljivi?

 

Za sada je utvrđeno da su jedine vrste u životinjskom carstvu koje se smeju majmuni i pacovi.

Peni Paterson, predsednica Fondacije za gorile u Kaliforniji, kaže da joj se Koko, gorila koja je poznata po tome što koristi znakovni jezik, često nasmeši. Ona dodaje i da neke vrste majmuna ispuštaju specifičan “ho-ho” zvuk. 

Marina Davila Ros, psiholog na britanskom Univerzitzetu u Portsmutu je 2009. godine sprovela zanimljiv eksperiment. Naime, ona je golicala mladunčad orangutana, gorila i šimpanzi. Sve tri vrste su se smejale.

Rosova, koja izučava evoluciju smeha, smatra da smo mi u majmuni nasledili sposobnost za smejanje od zajedničkog pretka, koji je živeo na Zemlji u periodu pre 10 i 16 miliona godina. 

Njena poslednja studija predstavlja korak unapred jer se bavi fascijalnom ekspresijom smeha kod šimpanzi. Fotografije šimpanzi na kojima se smeju pokazuju da one mogu da pokazuju svoje emocije na mnogo različitih načina. Takođe, šimpanze, baš kao i ljudi, mogu da se smeju na različite načine: glasno, u sebi i tako redom. 

Jak Panskep, psiholog i neurolog Univerziteta u Vašingtonu, došao je do zaključka da se i pacovi kikoću kada ih golica. Laboratorijski pacovi obožavaju da ih neko golica, pa često prate ruku onoga ko je im je prožio ovaj vid zadovoljstva. Panskep je zahvaljujući ovim rezultatima došao do zaključka da proučavanje emocija kod pacova može da bude korisno i za proučavanje emotivnog ponašanja kod ljudi.

Iako se zna da su pacovi i majmuni izuzetno inteligentne životinje, inteligencija nije neophodan uslov za izučavanje smeha. Međutim, igra u životinjskom svetu povećava socijalnu inteligenciju.