Fikcija stvarnija od realnosti: Zašto je svet knjiga toliko čaroban?

Tokom nedavno završenog Sajma knjiga, mnogi su se opremili dobrim naslovima koje će im praviti društvo u hladnim zimskim danima. Zašto se najčešće okrećemo knjigama i kako to one utiču na nas?

Kako čitanje utiče na nas i našu psihu, opšte je prisutno pitanje, staro koliko i same knjige.

Ono okupira pažnju kako velikih umova, tako i „običnih” ljudi, a odgovori su mnogobrojni i prepušteni interpretaciji i ličnom doživljaju. Kada uđemo u knjižaru ili biblioteku, imamo utisak da je to mesto ispunjeno veoma bitnim stvarima, ali zašto je zapravo književnost dobra po nas? Zašto da provodimo vreme čitajući pesme, romane i priče, dok se negde tamo dešavaju krupni i stvarni događaji?

Foto: foter.com/Soul Pusher / photo on flickr

Filozof i pisac Alan de Boton i njegov tim saradnika, navode samo neke od načina na koje književnost pozitivno utiče na nas:

Iako može delovati kao gubljenje vremena, knjige nam zapravo pomažu da uštedimo na vremenu. Zahvaljujući dešavanjima u njima, mi smo u stanju da proživimo razne emocije i događaje, za koje bi nam inače trebalo mnogo više vremena. Knjige nas mogu staviti u beskonačno mnogo različitih situacija, daleko više nego kojima bismo mogli direktno prisustvovati u realnosti. Zahvaljujući tim pričama, možemo videti kako izgeda proći kroz razvod, napustiti posao i otići negde daleko, voditi zemlju, putovati kroz vreme ili preko kontinenata…

Književnost nas jedostavno čini boljim osobama. Zahvaljujući raznim dešavanjima u knjigama, uspevamo da se stavimo u neku poziciju koja nije karakteristična za nas, da sagledamo stvari iz drugog ugla i imamo više razumevanja za druge. Pomaže nam da razmatramo posledice svojih dela na načine koji namne bi pali na pamet i daje primere ljubaznih, velikodušnih i saosećajnih osoba.

Foto: foter.com/martinak15 / photo on flickr

Jedna od najvećih prednosti koje nam pisana reč pruža svakako jeste – lek za usamljenost. Ponekad nam se dešava da imamo problem i sebi da priznamo kakvi smo zapravo. Međutim, u knjigama pronalazimo sebe, kao i razna shvatanja i postupke opisane sa daleko većom iskrenošću od uobičajene u svakodnevnim životnim situacijama. Nekada nam deluje kao da pisac upravo opisuje nas, možda i da nas poznaje bolje nego mi sebe.

Time nam otvara mogućnosti da sebe posmatramo na drugačiji, slobodniji, otvoreniji način. Kroz razne likove proživljavamo mnoge situacije i prihvatamo da su naše reakcije i osećanja prirodna i prihvatljiva, da i drugi prolaze kroz to i osećamo se prihvaćeno.

U modernom svetu, jedan od najvećih strahova jeste strah od neuspeha. Mediji i javno mnjenje predstavljaju neuspeh kao nešto strašno, iz čega se ne možemo izdići. U knjigama, neuspeh je predstavljen na drugačiji način. One su pune ljudi koji su doživeli neuspehe velikih srazmera, ali umesto osude i negodovanja, nailazimo na saosećanje i razumevanje. Samim tim, prihvatamo i svoje neuspehe na mnogo zdraviji način, razvijajući mehanizme da se borimo sa njima.

Foto: foter.com/Moyan_Brenn / photo on flickr

Iz navedenih, a i mnogih drugih razloga, književnost zaslužuje drugačiji tretman.

Uglavnom je doživljavamo kao razonodu koja nam pomaže da prekratimo vreme, lako štivo za čitanje u prevozu ili na plaži… Ali, kako sam autor, Alan de Boton navodi:

Književnost zaslužuje svoj prestiž iz jednograzloga iznad svih ostalih – zbog toga što je to sredstvo koje nam pomaže daživimo i umremo sa malo više mudrosti, dobrote i razuma.