IZ PSIHOLOŠKOG UGLA: Beskrupuloznost ili disciplina kao glavna odlika fudbalera

Neretko se u vestima susrećemo sa senzacionalnim naslovima o nedoličom ponašanju u privatnim životima fudbalera, pa čak i na terenu. Ponekad se može desiti da ovakve vesti zasene čak i neke njihove sportske uspehe. Koliko je opravdano zanemariti njihov dugogodišnji trud i uspehe zarad privlačenja pažnje šireg javnog mnjenja?

 

Najčešće priče o fudbalerima sa kojima se susrećemo u tabloidima odnose se na njihovu nesmotrenost i indiskreciju, počev od ponašanja i svađa na terenu, pa sve do njihovih ljubavnih afera i ličnih problema. Na uštrb toga, često se zanemaruje ono što je prethodilo njihovoj popularnosti i što je bilo nepohodno kako bi postali dovoljno interesantni javnosti – godine teškog rada i vežbanja treninga, strogog režima ishrane, zanemarivanja ličnog života itd.

Samokontrola profesionalnih igrača svakako jeste zanimljiva tema. Par norveških istraživača je za potrebe svog istraživanja ispitao preko šeststo prvo- i drugoligaša baveći se ovim pitanjem. Zadavani upitnik je merio dva aspekta samokontrole: uzdržanost i kontrolu implusa. Uždržanost se ovde odnosi na dugoročne ciljeve vezane za učenje i napredad, dok je kontrola imulsa povezana sa dugoročnim cijevima, kontroom emocija i fokusiranjem na stvari koje možemo kontrolisati. Ispitanici su sami sebe ocenjivali na ovim skalama odgovaranjem na stavke kao što je “Teško mi je da se oslobodim loših navika.” 

 

foter.com / Esporte Clube Pelotas / photo on flickr 

Rezultati pokazuju da profesionalni fudbaleri imaju više rezultate na ovoj skali samokontrole, nego opšta populacija. Oni koji su se na samoizveštajima pokazali kao visoki na subskali uzdržanosti, takoe su više vremena provodili vežbajući i odmaajući, a manje u aktivnostima kao što je gledanje televizije. Takođe, oni koji su se pokazali kao bolji u kontroli impulsa, izveštavali su da su provodili više vremena baveći se aktivnostima vezanim za školu (npr. redovno završavanje domaćih zadataka), a manje zabavljajući se sa prijateljima. Rezultati dobijeni u ovom istraživanju pozitivno su povezani sa njihovim sportskim učinkom: reprezentativci su generalno imali višu kontrolu impulsa, a timovi koji su sveukupno imali više skorove na uzdržanosti su bile bolje rangirani na konačnoj tabeli na kraju sezone.

 

Beta

Neki od potencijalnih problema ovog istraživanja jesu to što je u pitanju samoizveštavanje, te ne možemo biti sigurni u pouzdanost i objektivnost ovih rezultata, ali ipak povezanost sa njihovim performansom otklanja ovu sumnju. Sa druge strane, postoje argumenti da izvo ovakve discipline igrača nije njihova samokontrola, već stog režim treniranja i uticaj trenera.

Ipak, koji god da je uzrok dobijenih rezultata, oni i dalje predstavljaju snažnu potvrdu uspeha i discipline fudbalera, navodeći nas da se, naredni put kada se susretnemo sa negativnom slikom o njima koja se često javlja u medijima, zapitamo šta je zapravo ono što bi trebalo da ih čini zanimljivima javnosti – njihovi manje ili više problematični lični životi ili uspesi iza kojih nesumnjivo stoji mukotrpan rad?