LEGENDARNI DOMAĆI REDITELJ OTVORENO: “Svi su mi rekli da je ‘Dara iz Jasenovca’ jako loš film”

Beogradski pobednik za poseban doprinos filmskoj umetnosti na 51. Festu biće uručen jednom od najznačajnijih reditelja sa ovih prostora Lordanu Zafranoviću.

Printscreen

Za 60 godina rada snimio je više od 100 filmova, a prvi sa svega 17 godina. Inače je i prvi magistar filma na prostoru bivše Jugoslavije i praški je đak. Susret sa ustaškim zločinima u Jasenovcu obeležio je njegovu karijeru u ratnoj trilogiji “Okupacija u 26 slika”, “Pad Italije” i “Večernja zvona”.

Da li će “Zlatni rez 42” čije je snimanje počelo u avgustu prošle godine biti tačka na sve neispričane priče o zločinima počinjenim u Jasenovcu tokom Drugog svetskog rata? Kada će publika ovaj film moći da vidu u bioskopima? Zašto je za njega film više od života? Kako običan čovek postane mrzitelj, mučitelj i ubica?

Sve to ovog jutra u „Uranku“ na televiziji K1 bila su pitanja za proslavljenog reditelja Lordana Zafranovića.

– To je izuzetno značajna nagrada, naročito u fazi kada čovek sumira sve što je uradio do sada. Čini mi se da je to neka kruna i zato je ona za mene i sve moje saradnike koji su sa mnom radili sve te filmove najznačajnija nagrada. Sa velikim zadovoljstvom ću je uzeti u ruke naročito i zato što je napravio veliki kipar Meštrović i što je ona simbol Beograda.

O Mikiju Manojloviću

U avgustu prošle godine počelo je snimanje filma “Zlatni rez” i to sa Mikijem Manojlovićem koji do sada sa Zafranovićem nije radio. Kako je glumac kazao prošle godine, kada je njemu uručena nagrada Beogradski pobednik, Lordan Zafranović je jedini reditelj praške škole s kojim nije radio. Sada je i to došlo na red.

Miki je veliki glumac i čast i zadovoljstvo mi je da mogu sa Mikijem da prenesem određena osećanja na gledaoce. Upoznao sam ga davnih godina, kada je bio mladi glumac i kada je došao u Zagreb da snima “Slučaj oblak”, čini mi se da se tako zvao film. Bio je mladić ogromne enregije. Kada smo pričali posle toliko godina za ovaj naš film, učinilo mi se da je ta energija ušla u duhovni svet, a to je upravo ono što mi treba. On igra jednog sveca, nešto što je sveto, obasjano čudesnom svetlošću i čini mi se da je taj njegov duh koji je danas bogat iskustvom i osećajima, uspeo da u dva do tri kadra prenese na platno. Da ga sabije u taj filmski kvadrat. On je čovek ogromnog iskustva, ne samo filmskog nego i životnog. Dolazi jedan zreo fluid u taj film, a to je on. On će da donese nešto čudesno, verujem to, i to je moja namera. I čini mi se da smo donekle uspeli. Snimio sam jedan krupni kadar i rekao sam mu da ne miče lice. Da nema nikakvog pomaka lica, nego da mu osećaj dođe iz centra tela i da se penje ka licu, ali da se ništa na licu ne pomakne. Kako je dolazio taj osećaj, a dugo je trajao taj krupan plan, tako je delovalo da mu se lice obasjava svetlošću. Gledali smo to svi zajedno – kazao je poznati reditelj ovog jutra Jovani Joksimović.

Želim da ovaj film dođe do svakog gledaoca u svetu

U okolini Knjaževca snimljeni su letos prvi kadrovi Zafranovićevog novog filma za koji je u nekoliko intervjua kazao da će biti “žestok i beskompromisan”.

– Sreo sam se sa tim užasnim zlom negde sedamdesetih godina. Pre toga sam radio kao amater eksperimentalne filmove koji su bili slobodni, široki, pa sam nakon Akademije pravio filmove za publiku, jer sam tamo učio kako se prave filmovi za bioskope. Kad sam se sreo sa tim zlom u Jasenovcu, sedam dana mi je trajala ta muka – da li je moguće da jedno ljudsko biće pravi toliko zla? Stavio sam film u funkciju, to se na filmu mora prezentovati najširoj publici. Onda je krenulo, međutim, nije išlo s tom temom. To je bila tabu tema. Napravio sam najpre dokumentarni film misleći da ću jednog dana da napravim igrani. Negde osamdesetih godina smo Diklić i ja napisali jedan scenario, više on nego ja, ja sam bio saradnik. Na kraju balade je to palo jer je došao rat i onda sam ga aktivirao pre pet ili šest godina i pokušao da ga vratim u život. Javnost manje-više zna šta je sve bilo i na kraju balade došli smo do producenta koji zaista hoće da to napravi – kazao je reditelj na televiziji K1.

Tema Jasenovca je, kako je kazao, ostala nerešena gotovo 70 ili 80 godina.

Razne ideologije državne, i Jugoslavije i kasnije, nisu dozvoljavale da se to pitanje otvori. Stalno su to bili dogovori i kompromisi između dve strane, hrvatske i srpske. Nemoj ti meni ovo, a ja tebi neću Jasenovac. To su bili stalno neki dogovori. U tim dogovorima su stradali ljudi koji su hteli da to rade. Upali bi u neki od tih dogovora i više nije bilo govora o tome, bilo je nemoguće dobiti novce. Danas su u Evropi nacionalne kinematografije, idu preko određenih nacionalnih fondova i ako tema nije tom nacionalnom programu okej, onda ona neće biti finansirana. Vrlo je jednostavno. I onda se taj film ne može napraviti. Posebno taj film koji je skuplji, zahteva pripremu veliku i određene novce koji bi trebalo da daju taj sjaj kako bi film išao u bioskope, u svet. Da ima zrelost. Da taj film dođe do svakog gledaoca u svetu, to je moj cilj – kazao je Zafranović.

Zlo je u svakom od nas

Zafranović je Jovani Joksimović ovog jutra kazao da je uvek bio osetljiv na agresivni nacionalizam, odnosno, na fašizam.

– Od 1941. do 1945. napravljeno je, ne samo na ovoj teritoriji nego u celoj Evropi, toliko zla da me je bilo stid što sam ljudsko biće zbog načina na koji je to izvršeno u logorima. To je poniženje čoveka do krajnjih granica da te je stid da pripadaš toj vrsti, da si ljudsko biće. To je toliko jako na mene uticalo, ta tema zla, na mene kao nežnog umetnika koji je radio svoje teme iz Dalmacije, svoje traume, nihilizme, otuđenja, pobune… Zlo je u svakom od nas i ono može, s obzirom na momenat ideologije, nekog rasula u svetu… napraviti tolike količine zla, i pojedinačno i opšte zlo, da je to fascinirajuće za filmaše moje kategorije.

O “Dari iz Jasenovca”

Lordan Zafranović govorio je danas i o filmu Gage Antonijevića “Dara iz Jasenovca”. Na pitanje Jovane Joksimović da li mu je ukraden deo scenarija, Zafranović je kazao:

Tako pričaju, da mi je uzet deo scenarija, ali ja nisam gledao film niti mogu upoređivati. Svi koji su čitali i gledali film, i čitali scenario, smatraju da je ceo jedan deo uzet, i to kompletno. Nisam gledao film jer se nisam hteo time opterećivati. Ja nikada nisam govorio negativno o kolegama, o filmovima svojih kolega, nikada u životu. Smatrao sam da su svi oni maratonci koji su potrošili strašno mnogo vremena i energije da naprave film, da ga rode. Čak i kada je film loš, ja ne govorim o njemu loše. Svi su mi kazali da je to loš film i da je to nešto što srpska kinematografija dosad nije videla, u lošem smislu. Nisam ga hteo gledati da se ne opterećujem. Meni je to potpuno nepotrebno, jer je moj svet i moja estetika potpuno nešto drugo. Nisam hteo da se zamaram sa eventualnim tužbama, putovanjima na sudove, to dugo traje… – rekao je Zafranović.

Menjao je scenario

Poznati reditelj kazao je da scenario nije menjao zbog te eventualne krađe, već da bi ga osavremenio.

– Želeo sam da to bude film relevantan za vreme u kojem danas živimo. Napravljen je 30 ili 35 godina ranije, u drugačijoj ideološkoj situaciji. Jednostavno sam ga približio gledaocu danas sa scenama koje su mene interesovale i uzbuđivale, koje nisu bile u scenariju. Osnova je na Diklićevom tekstu i dokumentarnom delu, ali čini mi se da je ovo, po meni za sada, jedna estetika koja prevazilazi taj dokument i ulazi u druge sfere. Dešava se. Cilj mi je da estetski napravim novi film, to mi je želja, imam saradnike i glumce koji će me pratiti u toj novoj estetici – kazao je Zafranović.

– Sada smo u fazi priprema, svaki detalj igra, dolazimo do konačnog izbora glumaca. Manje-više imamo gotovo sve. Izgrađujemo ono što bi trebalo biti studio, logor. Stvaralačka faza je na delu gde ja prenosim svoje ideje na saradnike i oni to realizuju po sektorima. Ide dosta dobro. Snimanje počinje 1. juna, a do tada su intenzivne pripreme.

Zavist i ljubomora prate me ceo život

U prethodnih pet ili šest godina u više navrata govorilo se o tome da od ovog filma nema ništa, kazao je s osmehom poznati reditelj.

– Govorilo se da sam ja preskup i preambiciozan. Da samo pripremam, a ne snimam. To su sve bajke malih gradova u kojima žive ljudi od filma, i vrlo je teško ne shvatiti ih. Dolazi sa strane neko ko će im uzeti neke male novce. Uglavnom su svi uvek protiv, ta zavist i ljubomora me prate ceo život. Nosim se sa tim tako što radim dalje. Radim nove filmove, pokušavam raditi. Vrlo često sam sprečen. Imao sam veliki film za koji mi je do danas žao što ga nismo snimili, zove se „Ostrvo Balkan“, o poslednjem ratu kod nas prema romanu Vidosava Stevanovića. Bili smo pred samu realizaciju, ali jedan producent je pao na berzi u Moskvi i film je pao. Ima puno tih scenarija koje nisam snimio, zovem ih pali anđeli, i dragi su mi jer sam ogromnu energiju uložio u njih. Ovaj film je sada konačno realan i mislim da ćemo ga snimiti u rokovima koje smo planirali i sa ekipom koju imam.

Film će biti spreman za Kan

Kako je najavio Lordan Zafranović, „Zlatni rez 42“ trebalo bi da bude spreman za Kanski festival u maju sledeće godine.

– U celosti bi trebalo da ga imamo krajem ove ili početkom sledeće godine. Biće mnogo posla u postprodukciji, sa snimanjem muzike, montažom… Mogli bi do kraja godine da ga završimo i budemo spremni za prikazivanje na velikim festivalima koji donose veliku reklamu u svetu. To je nužnost takvog filma. Prezentovali bismo ga prvo u Srbiji pa onda okolo. U Kanu sam bio i Kan čuva tradiciju autora i svake godine dobijem pismo u kojem me pitaju imam li novi film. Kan vodi računa o autorima koji su nekada bili u konkurenciji festivala. Čim ga snimim pisaću im. Izvestan je, sretan sam i ispunjava me strahovita toplina i mislim da ću to preneti na glumce.

Novi sistem glume

Zafranović je danas na televiziji K1 otkrio da preti glumcima.

– Svim glumcima pretim da je to novi sistem glume, da zaborave sve što su dosad radili. Da skinu sa sebe to smeće sa predstava, serija, čuda… i da nevini uđu u taj film. Ja ću ih obojiti novom bojom – kazao je reditelj s osmehom.

Ovaj film će boleti

– Imamo u ovom scenariju koji je žestok, udarac šakom u oko i to strahovito boli. Boleće nekoga. U finalu ovog scenarija i u filmu imamo scenu nade, gotovo nemogući spoj i gledaoci će izaći iz bioskopa sa dahom koji će ih pomalo osloboditi tog užasa koji su gledali do tada. Čini mi se da je to nužna scena i ima nadu u sebi, optimizam, pobedu života. To je jako važno – zaključio je Lordan Zafranović u „Uranku“.