To jače je špiritus pod imenom čača, a važnost čače ćete uvideti već nekoliko sati po dolasku u Gruziju.
Gruzijska čača je slična italijanskoj grapi, odnosno srpskoj lozovači, ali navike u ispijanju alkohola su prilično drugačije u Italiji i Gruziji, pa i Srbiji. Italijani u grapi uživaju nakon jela i uz kafu.
U Gruziji pak, čaču ćete popiti uglavnom na prazan stomak i osetiti njene digestivne moći i oznažujuću vatru u stomaku. Štaviše, vaš opstanak u Gruziji zavisi od toga koliko je vaš stomak sposoban da podnese nerafinisani like
Čača se pravi od kožice grožđa, obično one koja ostaje nakon proizvodnje vina.
Kožica je nusprodukt koje najsavremenije vinarije izbacuju, ali ne i Gruzija. Ono što drugi smatraju smećem dodatna je nagrada za gruzijske vinarije. Zato se čača nekada naziva “votkom od grožđa”. Zapravo, čača je dosta sirovija od votke jer se ne obrađuje fabrički i po nekoliko puta.
Ovo piće nalazi se svuda u Gruziji, od komercijalnih verzija u prodavnicama preko domaćih čača, pa sve do taksija u kom nije nemoguće da vas posluže čačom. Svaki restoran služi ovo piće, a često će to učiniti iz nekog bokala. Ne brinite, bezbedna je za piće. Ukoliko u karti pića nije naveden proizvođač, u pitanju je seoska čača, koja je jeftinija i najverovatnije miriše na dizel.
Komercijalna čača jako podseća na italijansku grapu, a postoje i varijacije sa voćem koje neodoljivo podsećaju na balkansku rakiju.
Ukoliko se ikada nađete u Gruziji ne propustite da isprobate njihovo nacionalno piće.