Psihološki koreni tvrdoglavosti: Ko je u pravu?

Često se dešava da se sa nekim posvađamo ili ubeđujemo oko neke stvari za koju smo sigurni da smo u pravu. Ipak, i ta druga osoba je čvrsto ubeđena u svoje mišljenje i malo je verovatno da se bilo ko predomisli. Kada jednom nešto čvrsto odlučimo, gotovo je nemoguće ubediti nas u suprotno. Zbog čega je to tako?

Ovaj fenomen se u psihologiji naziva pristrasno potvrđivanje (engl. confirmation bias) i predstavlja tendenciju da se pronađu informacije ili interpretiraju tako da potvrde ono u šta verujemo. Osoba aktivno traži i pridaje više važnosti dokazima koji idu u prilog njenoj pretpostavci, dok ignoriše ili potcenjuje informacije koje su u suprotnosti sa onim u šta je ubeđena. Ispoljavanje ove pristrasnosti ogleda se u situacijama kada ljudi selektivno prikupljaju ili se prisećaju činjenica ili ih tumače pristrasno. Efekat ovog fenomena je jači kada se za određeni problem vezuje jak emotivni naboj, kada su u pitanju čvrsto ukorenjena uverenja ili neka dvosmislena situacija.

Kognitivistička objašnjenja ovog fenomena zasnovana su na ograničenoj sposobnosti ljudi da se nose sa složenim zadacima i korišćenju heuristika (jednostavna i efikasna pravila, „mentalne prečice” koje ljudi koriste pri donošenju odluka.), kao na primer heuristika napora – ocena vrednosti nekog objekta donosi se na osnovu napora koji je uložen u pravljenje istog. Još jedno moguće objašnjenje je da osoba može da se koncentriše samo na jedan problem, jednu pretpostavku u datom trenutku i zbog toga zanemaruje alternative koje se pojavljuju paralelno.

Motivacijska objašnjenja uključuju efekat želje ili verovanja – opšte je poznato da svi preferiramo prijatne i pozitivne misli, nad onim manje prijatnim. Kada se ovo primeni na argumente, odnosno dokaze, postaje jasnije zašto ćemo pre poverovati u ono što bismo i želeli da bude istinito. U mnogim eksperimentima je pokazano da ljudi traže čvrste dokaze za neprijatne ideje, a manje čvrste za činjenice koje su im prijatne. Socijalni psiholog, Ziva Kunda, kombinuje kognitivističku i motivacijsku teoriju tvrdeći da motivacija stvara pristrasnost, ali kognitivni faktori određuju veličinu efekta pristrasnog potvrđivanja.

Fenomen pristrasnog potvrđivanja može imati razne posledice u mnogim sferama života:

Finansije – može načiniti investitore previše sigurnim u neko ulaganje novca, navodeći ih da ignorišu dokaze da mogu izgubiti mnogo.

Politika i pravo – rezonovanje u političkom ili pravnom kontekstu je ponekad podvesno pristrasno. Sudije, porote ili vlade donose odluke kojima su već na neki način priklonjeni.

Nauka – mnog puta do sada u istoriji nauke dešavalo se da naučnici tvrde dođu do značajnih otkrića, ali zahvaljujući tome što su selektivno i pogrešno interpretirali podatke u skladu sa svojim verovanjima i željama.