Razlog za strah ili prilika za napredak: Promene kao sastavni deo života

Menjate posao, selite se u novi stan, započinjete novu ili okončavate staru vezu – nezavisno od toga da li je promena negativna ili pozitivna, izaziva određenu dozu stresa. Zašto je to tako i kako se nositi sa tim?

Često ne razmišljamo o promenama u ovom smeru zbog toga što se njihove posledice mogu manifestovati na mnogo različitih načina. Promenu, u ovom kontekstu, možemo definisati kao modifikaciju u nečijem okruženju, situaciji ilifizičkom/mentalnom stanju koja rezultira okolnostima koje nas dovode u situaciju da preispitujemo postojeće obrasce funkcionisanja. Ovakva definicija implicira da ljudi imaju tendenciju da unapred određuju kako bi njihov svet trebalo da funkcioniše i kada god naiđemo sa nečim što je nekonzistentnom tom načinu funkcionisanja – suočavamo se sa promenom.

Foto: foter.com/ Porfirio / photo on flickr

Neke promene, kao na primer pubertet, su prirodne i neizbežne
Jednostavno ih ne možemo izbeći, što ipak ne znači da ne izazivaju određenu dozu stresa. Promena sama po sebi nije loše – postoje pozitivne, prekid nefunkcionalne veze, odlazak na bolji posao, kao i negativne promene. Ipak sve vrste promena iziskuju menjanje svakodnevne rutine, uvođenje drugačijeg načina funkcionisanja i, stoga, pomenuti stres. Međutim, i negativne promene mogu imati pozitivne ishode. Stvar je u tome da nikada ne znamo šta ćemo tačno dobiti iz toga i upravo to je ono što nas plaši.
Zašto se odupiremo promenama?
Prvenstveno, ljudi vole ono što im je već poznato, ustaljenu rutinu od koje znaju šta da očekuju. Stvari se odvijaju po određenom obrascu i nema puno mesta iznenađenjima, bila ona prijatna ili ne. To nam daje osećaj sigurnosti. Pored toga, promene ponekad iziskuju dosta vremena, energije. Uglavnom je lakše prepustiti se navici, rutini koja ne zahteva previše razmišljanja, rizika i neizvesnosti. Jedan od problema je i činjenica da neke promene podrazumevaju značajan gubitak. Emotivno ulažemo sebe u nešto i prirodno je da nam je teško to da promenimo, jer osećamo kao da smo protraćili vreme i trud posvećen tome.


Foto: foter.com/ StockMonkeys.com / photo on flickr

Nedostatak promena nije dobar
Međutim, nedostatak promene nas čini zatvorenima, ograničava nas samo na određene stvari i mesta koja su već poznata našem iskustvu, ne dozvoljava umu da se kontinuirano razvija i otvara prema novim stvarima. Takođe, otežava lični rast i razvoj, učenje i razvijanje kao jedinke.
Borba sa promenama nije uvek laka
…ali ni ne treba da bude. Ljudski mozak funkcioniše po principu informacija i prihvata stvari koje su mu poznate, do odbacuje nepoznato i strano. Stoga, bitno je prihvatiti činjenicu da je promena nešto prirodno i povoljno po nas, da je u redu da osećamo neizvesnost i shrah i da ćemo uspeti da se izborimo sa njom i čak i profitiramo iz tog iskustva. Vremenom, postajemo bolji u prihvatanju promena i time smanjujemo stres svaki put kada se dogodi nešto neuobičajeno što nas tera da promenimo ustaljen način funkcionisanja.