TEŠKO I MUČNO: Sajsi MC podelila uznemirujuć odlomak iz svog privatnog DNEVNIKA

Reperkin unutrašnji glas pred čitalačkom publikom!

printscreen Instagram prinscreen/sajsimcofficial

Sajsi MC ustupila je medijima odlomke svog karantinskog dnevnika. Ona je u ovom spisu opisala jednu besanu noć prouzrokovanu uznemirujućim filmom koji je pokušala da gleda, ali nije imala hrabrosti da ga “dokrajči”, bar ne te noći…

Odlomak iz karantinskog dnevnika Sajsi MC dajemo vam u celosti.

Gledala sam dokumentarac o nesanici sinoć, malo me je uplašio, pa sam ga prekinula i probala da zaspim što pre, još oko ponoći, iz straha. Naravno, nisam odmah zaspala, trebalo mi je oko dva sata žrtvenog prevrtanja. Loš je potez bio da pustim takvu vrstu štiva, jer mi stvarno nije trebao dodatni stres, imam ga i bez toga pre spavanja. Kreće prvo bezazleno, obične svakodnevne misli, da bi se pretvorilo u groznog monstruma koji mi preti mentalnom nestabilnošću, crne misli o finansijskoj propasti i propasti uopšte. I tako svaku noć, preko dana mi takve emocije ne dolaze, rezervisane su samo za noć… ali, nekako sam zaspala, teško i mučno. I jutros, meni je jutro nekad u 13h, rešim da odgledam dokumentarac do kraja, nadajući se da će mi autor i sam žrtva nesanice, predočiti spasenje, spas koji će se glamurozno prošetati crvenim tepihom i obasjati dušu spokojem. Ipak, spas nije ni blizu, odgledala sam do kraja i samo konstatovala stvari koje već znam, ništa mi novo nije rekao. Autor ima sve vrste problema koje imam i ja, sve simptome, sve manifestacije i ništa…brine se, malo i uživa, jer to kod njega traje 30 godina. Našao je koren nesanice, naravno u detinjstvu, pričao sa puno lekara i malo glorifikovao to što je noćna ptica, dok su mu svi ostali govorili da bi bio produktivniji da se unormali. Nedostatak sna. Čudnjikava hiperaktivnost koja struji telom dok pokušavaš da zaspiš i opet samo ta jedna jedina vrsta mučnine kad se probudiš, specifična. Nedostatak sna. Mamurluk bez pijanstva. Platiš, a ne dobiješ ništa zauzvrat. Kakva otimačina života, kakva životna otimačina. Zato, nauči da se cenjkaš i žickaš san, bolje i mrvice rem faze nego ništa. Vremenom mi se razvila mala fobijica,  zovem se: plašim se trenutka odlaska u krevet, zbog toga ga i odlažem, jer se plašim. Prevrtanje je najgore, hiper energija u posteljini užarenog tela i glave. Ako ne zaspim u roku od 15 minuta propala mi je noć, proklinjem sve što nisam u ludom provodu ili bar u šetnji kroz noć. Izgleda da me noć bolesno strastveno voli kad me ne da toliko. Bolesna ljubav – reči su iz dnevnika pouplarne reperke.