BELOSVETSKE PRIČE: Beograđani koji su rekli “NE” dosadi i sada rade nešto zbog čega im ZAVIDI CELA SRBIJA (FOTO)

TBP
Igor Možek

Dragana i Igor Možek zajedno čine uigrani tandem koji poslednjih godina krstari svetom i donosi priče o ljudima i krajevima. Njihovi putopisi nisu ni približno slični onima koje možete naći u turističkom vodiču. Svojim čitaocima otkrivaju bajkovite tajne zapadnog sveta ali i čari egzotičnih destinacija na Dalekom istoku, Severnom polu, Africi i nedovoljno istraženom Balkanu.

 

Putovanja su njihova opsesija, a pisanje potreba. Oni su dvojac koji stoji iza veoma popularnog, a svakako neverovatno kreativnog bloga Trip blog post.

Vreme koje protekne između dve avanture Dragana koristi da radi kao profesorka nemačkog jezika u jednoj beogradskoj gimnaziji. Igor je diplomirani ekonomista, a svoje mesto pod suncem pronašao u industriji informacionih tehnologija.

Pisanje su najpre zamislili kao hobi, koji se vrlo brzo pretvorio u strast i potrebu da svima predstave daleka mesta, lepe običaje i neke zanimljive ljude.

Tokom poslednjih osam meseci uložili smo ogromnu energiju da sebe najpre pronađemo u pisanju, a potom i plasiramo priče koje se na ovim prostorima teško mogu naći. Jedna od njih se odnosi na slepe fudbalere kojima smo se ovog avgusta divili u Berlinu. Mislim da je naša potreba za putovanjima urođena. Ukoliko nam prilike ne dozvoljavaju da krenemo na put, tada više maštamo. Kada se stvore uslovi, grabimo svaki momenat – otpočinje Dragana priču o kreativnoj radionici Možekovih iz koje s vremena na vreme izlaze prava remek-dela.

Ovi mladi i daroviti ljudi kažu da u svojoj misiji nisu sami.

– Sve radimo zajedno. Malo demokratija, malo anarhija. Cela ekipa stručnih ljudi nam je na raspolaganju kada je u pitanju savetovanje i donošenje ispravnih odluka. Na tome hvala Tijani, Marku, Ivanu, Jeleni i Mihajlu. Uz njihovu pomoć naše greške nisu toliko gorke – navodi Dragana.

 

Priče koje donose iz svih krajeva sveta su veoma realistične, a stil pisanja slobodan i neposredan. Živopisne scene zabeležene u “ulici crvenih fenjera” i dovijanje “lakih drogoša” , malo koga ostavljaju ravnodušnim.

Nama je bitno da se te priče posmatraju kao promocija jednog uređenog sistema koji se trudi da na drugačiji način kontroliše, a time i suzbija negativne pojave u društvu. Zato je i jedan od slogana našeg putopiskaranja “O putu i pričanju… a najviše o nekim drugim svetovima“. Ti drugi sistemi, drugi svetovi postoje i ne možemo se praviti da ih ne vidimo. Sviđali se oni nama lično ili ne. Mnogo toga možemo naučiti o životu ako ih kritički posmatramo i spoznajemo realnost i istinu. Najgore je neznanje, učaurenost i izolacija – objašnjava Igor.

Destinacije se biraju na osnovu iskustva koje žele doživeti. Dobra priča je, kako kažu, posledica ozbiljne pripreme, a svaka informacija u specifičnim momentima ima dragocenu vrednost.

– Skoro smo saznali da je u Senegalu kult vudu magije i dalje jak, pa sada gledamo kako da se dobacimo do tamo… Na svakom koraku gledamo da dođemo do nekoga ko diše ono o čemu se piše. Koristimo mejl skripte. Jurimo bitne ljude za temu, pretražujemo forume i društvene mreže kako bismo saznali i ulovili neke lokalne momente. Tek kada prikupimo materijal počinjemo sa pričom. S druge strane, putovanje kao putovanje uvek ide spontano – kaže Dragana i izdvaja Daleki istok kao omiljeni deo planete.

Ona kaže da ju je očarala Kina jer je “totalno svoja i drugačija”, kao i Bali jer je “neverovatno duhovno bogat i smiren”.

– Bali je jedan džinovski čas joge i meditacije. Definitivno mesto na kome razmišljamo da se penzionišemo – uz osmeh dodaje naša sagovornica.

 

Čitajući njihove putopise i posmatrajući fotografije “sa terena”, malo ko može odoleti lepoti, a da ne poželi bar delić uživanja za sebe. Zato se jedno pitanje postavilo samo od sebe – kako iz Srbije otići i obići svet?

– Nije teško otputovati samo morate da odradite nekoliko stvari koje će vam reći svako ko često putuje. Prvo, otarasite se komformizma. Koga briga koliko majica i patika imate u prtljagu i da li ste sami u sobi. Drugo, počnite da verujete u ljude! 99 odsto osoba koje smo sreli su pozitivni i fantastični ljudi – savetuje Igor.

Naravno, razgovor ne može da prođe bez pitanja o finansijama jer – svako putovanje košta!

Kada si manje komformista i skeptik putovanje postaje mnogo jednostavnije i jeftinije. Danas se lako nađe besplatan smeštaj preko Couchsurfing-a, još lakše ubaci u programe za volontiranje, prijavi za rad na kruzeru i obiđu celi Karibi. Na Fejsbuku čak postoje grupe za besplatno hitno noćenje koje je takođe “džabe”. U krajnjem slučaju, pola Evrope vam dozvoljava da postavite šator bez nadoknade. To pogotovo možete videti kada se vozite Holandijom ili Skandinavskim zemljama. Postoje i privatne grupe na Reddit-u ili Telegramu preko kojih zaposleni u avio kompanijama prodaju pravo na popuste za kupovinu karata. S druge strane, ako vam, kada negde poželite da otputujete, prvo na pamet pada turistička agencija, spremite novčanik ili, s obzirom na naš standard, ostanite kući – objašnjava Igor.

Igor dodaje da im prilikom realizacije novih putovanja u prilog ide i to što su Dragana i on uz pomoć svog bloga postali ambasadori Turističke organizacije Nemačke.

– Svakako pomaže kad se priče rade u saradnji sa nekom organizacijom. Troškovi su minimalni ili ih uopšte nema. Neko voli da puši, pa potroši 800 evra godišnje na cigarete. Neko mnogo izlazi, pa potroši mnogo više. Naš porok je putovanje. Uvek se nađe za ono što čovek voli i bez čega ne može. Za nas je to potreba da stalno upoznajemo planetu na kojoj živimo – ističe sagovornik Dnevno.rs.

 

Dvojac koji svojim putopisima oduševljava čitaoce Trip Blog Post-a imaju i trećeg, jednako važnog člana posade. Reč je o njihovom psu Bagiri, koji ponekad putuje sa Daraganom i Igorom.

 

– Bagira je car. Gde god možemo vodimo ga sa sobom. Ima i pasoš. Veliki problem je što transport životinja na našim prostorima funkcioniše neprofesionalno i neadekvatno za životinje. Lakše je psa avionom preneti u Australiju nego iz Beograda u Tivat. Češći je slučaj da ostaje kod kuće, ali tada uvek ima goste, naše roditelje, braću, sestre, prijatelje, ko god je voljan da ga ujutru malo češka, otvori džak sa hranom i provede po parohiji. A kada se vratimo…haos! – zaključuju ovi mladi i kreativni Beograđani.