Vizija ili moždana anomalija: Šta je to Déjà Vu?

Sigurno vam se bar nekada desilo da u momentu kada prožvljavate neki trenutak imate osećaj da ste to već doživeli i znate tačno šta će se dalje desiti. Kod mnogih ovaj osećaj izaziva neprijatnos i nelagodu. Šta je to Déjà Vu?

Déjà Vu je popularni naziv za ovaj fenomen i u prevodu sa francuskog jezika znači „već viđeno”. Ova pojava stručno se naziva paramnezija i predstavlja uverenje da je situacija koja se trenutno odvija već proživljena. Mnogi laici ovo pogrešno nazivaju proviđenjem ili vizijom. Međutim, rađen je veliki broj istraživanja koji se bavio ovom tematikom i opšteprihvaćeno objašnjenje je da je ovaj fenomen posledica zakasnele obrade informacija u mozgu. Osobi se na kratko u vidnom polju nađe neki objekat ili situacija, pre nego što mozak stigne da iskonstruiše punu svesnu percepciju datog iskustva. To delimično opažanje kasnije rezultira lažnim osećajem poznatosti. Ova anomalija pamćenja izativa osećaj da je određeno iskustvo već proživljeno i da ga se u tom samo prisećamo. Ovakvo objašnjenje poržava i činjenica da je osećaj prisećanja u većini slučajeva izrazito jak, dok je za okolnosti u kojima se nalazimo, kao na primer osobe oko nas, mesto događanja itd., malo verovatno da su se već dogodile.


Neki naučnici pokušali su da pronađu vezu između ovog fenomena i raznih psiholoških poremećaja kao što su šizofrenija, anksioznost i disocijativni poremećaj ličnosti. Međutim, nisu uspeli da pronđu povezanost koja bi bila od dijagnostičkog značaja. Jedina sigurna veza koja je ustanovljena jeste ona između fenomena Déjà Vu i epilepsije temporalnog režnja. Većina ljudi pati od umerenog oblika ove moždane anomalije, a epizode ponovnog proživljavanja događaja se dešavaju jako često tokom epileptičnih napada.

Postoji nekoliko sličnih fenomena koji se povezuju sa ovim:
Jamais vu – prevodi se kao „nikad viđeno” i predstavlja nemogućnost posmatrača da prepozna neku veoma poznatu situaciju.
Presque vu – „zamalo viđeno”; osećaj da smo na ivici da prizovemo nešto u svoju memoriju; obično u tim situacijama kažemo da nam je nešto „na vrh jezika”.
Déjà entendu – „već čuveno”, uverenje da smo već čuli nešto, iako smo prilično nesigurni povodom tačnih detalja ili smo ih samo umislili.

Popularnost ovog fenomena najbolje je oslikana u činjenici da se veliki broj filmskih i serijskih ostvarenja, knjiga, pa čak i radio emisija i video igrica zasniva na njemu.