Pre pet godina Dag je svirao i preživljavao na ulicama Nešvila, kad ga je televizijska ekipa iz Švedske snimila kako svira svoju pesmu “Going Down To The River”. Dogovorili su mu odmah snimanje pesme u starom studiju Džonija Keša, a ostalo je, kako se kaže, istorija.
Dag Sigers (66) danas je jedna od najvećih skandinavskih zvezda i redovno ime na vrhu muzičkih top lista.
– Bilo je to kosmičko iskustvo – rekao je za Njujork Post Sigers koji danas živi na relaciji Nešvil – Stokholm.
– Moj život je bio prepun divljih promena i scenarija – istakao je muzičar.
Sigers je rođen 1952. u Rokavej Biču u Misuriju. Njegova majka Marilin bila je pevačica i odgajala njega i brata radeći povremene poslove. Njegov otac Džon napustio je porodicu kad je Dag imao osam godina.
– Međutim, ostavio je sve ploče Henka Vilijamsa – kaže Sigers, koji je naučio da svira gitaru samo zahvaljujući očevim pločama.
Sedamdesete i osamdesete proveo je pokušavajući da uspe kao muzičar na Menhetnu i u Ostinu (Teksas), gde je svirao s bendovima, ali i pevao sopstvene pesme na ulicama. Zatim se preselio u Itaku (Njujork) kako bi osnovao porodicu i bavio se obradom drveta, ali nije bio miran. S alkoholom i drogama imao je problema još od srednje škole.
Nakon što je šest meseci proveo u zatvoru zbog četvrte vožnje pod uticajem alkohola, Sigers, koji se tada približavao pedesetoj, rekao je deci tinejdžerima da ide u Nešvil da ostvari svoj muzički san, što je odluka koju i danas žali.
“Krek mi je oduzeo muziku”
Iako je Nešvil više odgovarao njegovom stilu i pesmama koje je pisao, tamo je imao ogromnu konkurenciju. Upao je u još veće probleme s alkoholom i drogama, te je na kraju izgubio i dom.
– Krek mi je oduzeo muziku. Prodavao sam instrumente da kupim još droge – kaže danas.
Nakon više decenija u Nešvilu, 2013. godine Sigers je u jednom posebno lošem trenutku počeo da se moli.
– Mogao sam da osetim Boga kako govori da će se pobrinuti za mene – prisetio se.
Tad je, kako kaže, odbacio vodku i odlučio da ostane “čist”.
U to vreme upoznao je švedsku pevačicu Džil Džonson, koja je u Nešvilu snimala dokumentarac o uličnim muzičarima. Međutim, Sigers, koji je tad živeo ispod mosta, nije ni najmanje očekivao da će ga snimanje te pesme proslaviti. Sa Džil, koja je velika zvezda u Švedskoj, sarađuje i danas.
– Nisam mogao da verujem kad sam čuo da je moja pesma broj jedan na švedskom iTunesu – kaže on.
Ubrzo nakon debi emisije dobio je ugovor i evropsku turneju, a pomirio se i sa decom. Danas radi na novom albumu, ali povremeno još uvek zasvira na ulici. Nedavno je kupio kuću blizu Nešvila, ali kaže da će uvek da se oseća kao beskućnik.
– Uživam u slobodi. Pretpostavljam da nisam poput većine ljudi – kaže, priznavši da i dalje povremeno kopa po smeću tražeći nameštaj i slične upotrebljive stvari.