GREŠKE KOJE DOVODE DO GUŽVE I DO NESREĆA: Skoro svi vozači rade ove IRITANTNE stvari!

Svi vozači koji svakodnevno koriste automobil, posebno za odlazak na posao, često se nađu u saobraćaju u najfrekventnijem periodu, a to uglavnom bude frustrirajuće.

vožnja
pixabay

Svako od nas primećuje u svojoj saobraćajnoj okolini neke stvari koje mu smetaju, a vozači koji takve stvari rade uglavnom se pojavljuju svuda oko nas, ‘na dnevnoj bazi’. Često nam se čini da ih je svakim danom sve više i pitamo se: Dokle tako?

U današnje vreme gotovo sigurno možemo reći da je jedan od najvećih krivaca za lošu i dekoncentrisanu vožnju – mobilni telefon. Dok čekaju u koloni, gotovo svi ‘čačkaju’ po telefonu pa tako produže do sledećeg semafora, a koncentracija i zanimanje za svet van vlastitog automobila drastično padaju.

Takvi vozači vole i da ‘zadremaju’ pred semaforom i kad su prvi u koloni pa bez trube i ‘spoljnog upozorenja’ ne registruju’ saobraćajnu signalizaciju. Dok im pogledi i misli putuju društvenim mrežama, što je opasnije od telefoniranja, izlažu sebe i druge velikoj opasnosti.

Upotreba smartfona za vožnje stoga je s razlogom zabranjena. Treba isključiti telefone, uključiti mozak! Vozači moraju da budu svesni drastičnih posledica koje proizlaze iz vožnje na koju nisu potpuno usredsređeni, a ne samo eventualnih novčanih kazni koje ih mogu zadesiti.

Iako gotovo svi vozači sami sebe smatraju dobrim i uzornim, pa čak i natprosečno dobrim, što su pokazale i razne ankete, situacija u stvarnosti potpuno je drugačija.

Većina vozača fokusirana je samo na sebe ili nije fokusirana na vožnju i saobraćaj. Zato zanemaruju druge učesnike u saobraćaju, što nesvesno, što namerno, što iz neznanja ili prevelike ležernosti, čiste obesti pa čak i sebičnosti. Svi smo se barem nekoliko puta našli u situaciji kada smo pokušali da se prestrojimo u drugu saobraćajnu traku, a automobil ispred kog bi trebalo da uđemo naglo počne da ubrzava.

Ili kada vozimo autoputem i u levoj saobraćajnoj traci ispred nas naiđemo na vozilo zbog kog moramo da kočimo, a ispred njega nema nikoga. Vozač nas primećuje, ali ne ubrzava, ne usporava, ne ‘doživljava’ nas. Isključena su sva njegova čula za svet izvan vlastitog automobila i putuje u levoj traci brzinom uglavnom manjom od ograničene.

Svest, kultura i navike u saobraćaju faktori su na kojima se treba poraditi individualno, ne bismo li postali bolji i savesniji vozači. Tako će se omogućiti bolji i brži protok saobraćaja, a opasnosti od mogućih nezgoda biće svedene na minimum.