JUGOSLOVENSKI AUTOMOBILIZAM: Modeli koje smo voleli

Reno
Commons Wikipedia

Pre nego što počenemo sa prisećanjem, trebalo bi da ustanovimo pravila koja se tiču škakljivog pitanja: šta je to domaća proizvodnja?

U davna vremena (ne baš tako davna rekli bi mnogi) mnoge stvari su prolazile prilično lako: dopremite polugotovi auto u zemlju, našrafite mu točkove, nalepite oznaku i, eto ga, domaći proizvod, spreman za prodaju bez vrlo visokih dažbina. I ovde važi ista filozofija: sve što nije imalo carinu, naše je.

Krenimo od početka. Automobilizam u Jugoslaviji se zahuktao početkom šezdesetih godina prošlog veka, kada je 1962. godine Zastava počela da sklapa “fiću”. Nije bilo potrebno previše vremena da se u ponudi nađu i mnogo luksuzniji automobili. Krajem šezdesetih, u Sloveniji počinje sklapanje čak tri svetska brenda automobila.

 

Ko da zaboravi Reno 4: Ovo je samo jedan od modela koji su sklapani u Sloveniji, Foto: Commons Wikipedia

Reno je pronašao saveznika u firmi Litostroj, i iz te ere imamo mnoge svetski pozante modele, poput “renoa 4″, ” 8″, “10”, pa čak i prestižne kombi-limuzine (kako su je tad zvali) “renoa 16″. No, saradnja Renoa i Litostroja nije poživela previše dugo, pošto su Francuzi pronašli novog partnera, IMV, koji počinje da sklapa “renoe” već 1972. godine.

Ovaj “transfer milenijuma” se pokazao kao vrlo isplativ Francuzima, pošto su proizvodnju zadržali kroz turbulentne devedesete, da bi postali većinski vlasnici fabrike. Trenutno se u Novom Mestu proizvodi “reno tvingo”, a tokom decenija prodefilovale su legende, poput “četvorke”, “devetke” i “osamaestice”.

IMV-ova fabrika će ostati upamćena po tome da je u njoj (uz fabriku u Maroku) završena proizvodnja kultnog “renoa 4″. Pedigre o kakvom se sanja.

 

Mini 1000 je proizveden u više od 5.000 primeraka Foto: Commons Wikipedia

Međutim, IMV nije lako “preoteo” Reno od Litostroja. Paralelno sa ulaskom francuskih proizvođača, na tržište bivše države pretendovali su i Englezi, odnosno Ostin, koji je sa IMV-om počeo vrlo ozbiljnu proizvodnu. Od 1969. do 1972. godine, proizvedeno je nekoliko desetina hiljada “ostina”.

U najvećoj uspomeni su nekako ostali “ostini 1300″, koji su dolazili u “super de luxe” i “specijal” verziji. Najbrojniji je bio “mini 1000″, napravljen u preko pet hiljada primeraka (više od, recimo, “zastave 10″), a za prestiž su služili “maksi 1500″ i “1750”, njih oko dve stotine.

 

Još jedan nzaobilazan model u bivšoj Jugoslaviji: Sitroen Dijana, Foto: Commons Wikipedia

Na potpuno drugom kraju Slovenije, u Kopru, u isto vreme sa “renoima”, počela je proizvodnja “sitroena” u Tomosu. Ova saradnja Jugoslovenima je pružila mogućnost da povoljnije dođu do legendi poput “2CV spaček”, “ami 6″, “ami 8″, “ami super”, “dijana”, “GS”, pa čak i prestižnih “DS” i “CX”, od kojih j ovaj drugi imao čak i svoju ambulantnu varijantu. Tomos se tokom godina transformisao u Cimos.