Kako su prvi “jugići” krenuli u osvajanje Amerike

Daleke 1984. u SAD su poslati prvi primerci modela Jugo, kako bi se utvrdilo koje izmene je potrebno izvršiti da bi se automobil uspešno prodavao na ovom zahtevnom tržištu.

Posle dužeg vremena, na američkom tržištu ponovo se prodaje jedan model proizveden u Kragujevcu – FIAT 500L. I dok je 500L u SAD stigao potpuno prilagođen standardima koje ta država propisuje, njegov prethodnik, “Jugo”, najpre je poslat na procenu, da bi pre početka prodaje pretrpeo određene modifikacije.

Automobili sa fotografije su prvi primerci koje je Zastava sama unapredila i poslala ih kao probna vozila u SAD. Prevoz je obavljan Jatovim “DC-10″, a svaki auto je zauzimao po jednu kargo paletu.

Bio je to “Jugo 45 luks” (Jugo 45L) i poslednji koji je u nazivu imao slovo “J”. U poređenju sa prvobitnom serijom koja je bila potpuno “klot” i koja se izrađivala sve do 1985. godine, “luks” je, kao što mu i samo ime govori, imao doteraniju kabinu ali i neka druga poboljšanja koja su ostala do kraja proizvodnje, 24 godine kasnije.

Boja enterijera je ostala braon, ali su promenjeni tapacirunzi u vratima koji su napravljeni od velura. Ugrađeni su grejači zadnjeg stakla, zadnji bočni prozori su dobili mogućnost otvaranja, kao i “leptir” stakla u prednjim vratima.

Ništa manje nisu bili atraktivni nasloni za glavu koji su se našli ne samo na potpuno novim prednjim, već i na zadnjim sedištima. Umesto metalne ručice menjača sa okruglim plastičnim vrhom i gumenom starinskom manžetnom, postavljena je moderna plastična ručica, sa ispisanom mapom brzina i manžetnom od skaja.

Po prvi put, “Jugo” je dobio brzinomer izgraviran do 180 km/h i pokazivač temperature rashladne tečnosti. Na točkove su postavljene nove polu-ratkapne na kojima je pisalo “Zastava”. Na zadnjem delu vozila po prvi put se našlo i svetlo za vožnju unazad, dok je ispod prednjeg branika postavljen mali plastični spojler.

Još jedan od novih estetskih, ali i funkcionalnih dodataka, bila je lajsna na vratima, koje je ostale praktično do kraja proizvodnje, kao i plastični usmerivač vazduha na haubi.

Ipak, Amerikancima sve to nije bilo dovoljno, pa su odmah predložene izmene koje bi bile prihvatljivije za prosečnog kupca. Tako je već 1986. godine iščezao “Z” znak sa haube, a auto je dobio oznaku “Yugo” sa slovom “Y”.

Kao posledica prilagođavanja američkim standardima usledile su mnogobrojne dodatne izmene, a korist od svega toga su imali i domaći kupci koji su dobili kompletno jednobojan enterijer (bež ili sivi) i druge detalje od kojih su se mnogi zadržali praktično do kraja proizvodnje.