Blam školskog sudije i ostali biseri – Evo šta ljude žele da Google zaboravi o njima

Blam škotskog fudbalskog sudije Dagija Makdonalda od pre nekoliko godina pamtili su još samo navijači i možda bi ga i oni zaboravili da Makdonald nije jedan od prvih Evropljana koji je iskoristio takozvano pravo na zaborav.

Sredinom maja najviši sud EU doneo je odluku da građani imaju pravo da kontrolišu svoju onlajn reputaciju i da mogu da zatraže od pretraživača uklanjanje rezultata pretrage koje smatraju netačnim, nevažnim ili zastarelim.

Za mesec dana Google je od Evropljana primio 70.000 zahteva korisnika za brisanje podataka, najviše iz Francuske (14.086), Nemačke (12.678), Velike Britanije (8.497), Španije (6.176) i Italije (5.934).

Prošle sedmice najpoznatiji pretraživač počeo je da primenjuje odluku o uklanjanju rezultata pretrage i odmah su se pojavile mnoge protivrečnosti. Uvažio je zahtev škotskog sudije da iz pretrage ukloni linkove ka tekstovima u „Gardijanu” i „Dejli mejlu” o kontroverzi u koju je bio umešan. Ali, kako mu politika nalaže, o tome je obavestio i pomenute novinske kuće, a one svoje čitaoce, pa su zaboravljeni gresi ponovo bili u žiži.

Google je zatim vratio linkove ka „Gardijanu”, pošto se ova kuća javno žalila na meru, tvrdeći da je u interesu javnosti da bude upoznata sa slučajem Dagija Makdonalda, koji je 2010. optužen da je lagao o razlozima zbog kojih je jednom timu dosudio penal.

Uredništvo je kritikovalo pravo na zaborav kao napad na slobodu izražavanja, jer tekstovi mogu da se čitaju samo dok neko ne zatraži da se sakriju.

I Bi-Bi-Si je obavešten da su neki linkovi ka njegovom sajtu uklonjeni (blog o bivšem šefu banke „Meril Linč”), pa su se novinske kuće požalile da je Google preterao u primeni odluke suda.

Desilo se upravo ono na šta su mnogi upozoravali kada je odluka doneta – da će se teško sprovoditi i da je američkom tehnološkom džinu prepušten složen zadatak da odlučuje kad je preče nečije pravo na privatnost, a kad interes javnosti da bude obaveštena.

Iako tekstovi nisu izbrisani sa originalnih sajtova, već samo iz rezultata pretrage i mogu lako da se nađu ako se koristi američka verzija google.com, burne reakcije ukazuju na veliki značaj Google na Starom kontinentu. Prema nekim procenama, koristi se u 85 odsto pretraga, dok je u Severnoj Americi taj procenat manji od 70.

Ima mišljenja da je Google brisanjem linkova ka najpopularnijim evropskim informativnim sajtovima svesno napravio halabuku kako bi pokazao s kakvim se problemima suočava i da odluka suda nije dobra. Predstavnik Google-a nije hteo da govori za „Njujork tajms” o sprovođenju nove politike.

Evropski korisnici  Google-a (samo u zemljama EU) obavešteni su na skoro svakoj stranici pretrage da su rezultati možda promenjeni u skladu sa odlukom Evropskog suda pravde u Luksemburgu i zakonima o zaštiti privatnosti. Ne kaže se koji su rezultati promenjeni, ali analitičari kažu da ovo obaveštenje, kao i brzo reagovanje Google-a, imaju cilj da pokažu evropskim korisnicima da su za potencijalne probleme krivi kreatori evropske politike, a ne ova kompanija.

Bi-Bi-Si i „Gardijan” još razmatraju kako da odgovore na uklanjanje linkova.

– Brine nas svaki pokušaj blokiranja pristupa sadržaju. Ako cilj odluke suda nije da omogući cenzuru na mala vrata, onda bismo ohrabrili Google da bude transparentniji o kriterijumima kojima se rukovodi u ovim odlukama – rekla je predstavnica „Gardijana”.