Da li se Vučić ugleda na Tačerovu?

Uporedo sa izgradnjom tržišne privrede, Srbija mora da ima i veoma jak socijalni sistem, kažu ekonomisti, prenosi Politika.

Da li bi reforme, koje je osamdesetih godina prošlog veka u Velikoj Britaniji sprovela premijerka Margaret Tačer, mogle da budu uzor budućem mandataru za sastav Vlade Srbije Aleksandru Vučiću u lečenju naše ekonomije, naročito u sređivanju prilika u veoma neefikasnom javnom sektoru? Ovo pitanje otvorio je ekonomista Mihajlo Rabrenović, profesor Fakulteta za poslovne studije, rekavši da su reforme „Čelične lejdi” Tačer čuvene, jer su njima postavljeni temelji nove politike koja promoviše državu kao dobrog domaćina, koji sa manje novca uradi više.

– Kod Britanaca je jasno rešeno šta treba da ostane u okviru države, a šta da se privatizuje, a ono što je privatizovano nije se prepuštalo haosu, već je država ustanovila regulatorno telo koje poverava privatnoj kompaniji da se bavi određenim poslom. Preduzeće konkuriše za posao, a onda dobije licencu za određeni period. Po njegovom isteku učinak se preispituje, pa ako nije dobro radilo, licencu će sledeći put dobiti neko drugi – objasnio je Rabrenović, a preneo Tanjug.

Konkretno, potezi „Čelične lejdi” počivali su na privatizaciji velikih sistema i zatvaranju neprofitabilnih preduzeća. Zatim slobodno tržište, strogo kontrolisanje i seču državnih rashoda, ali i snižavanje poreza i drastično smanjivanje moći svih sindikata.

Da li bi taj recept dao efekta u Srbiji?

“Ne!”, odgovor je Gorana Nikolića, ekonomiste Instituta za evropske studije, koji ne krije da je pristalica državnog intervencionizma u ekonomiji.

“Najpre zato što i dalje traju sporenja oko toga da su njene reforme u Britaniji bile uspešne i da li su zaista donele boljitak. Jer, povećao se jaz između bogatih i siromašnih, a dohodak običnog čoveka u Britaniji i u Americi nije se značajnije uvećao od kraja sedamdesetih godina prošlog veka. To mi ukazuje da nešto nije u redu i da sa tačerizmom treba biti obazriv”, kaže Nikolić.

Kako dodaje, drugi razlog zbog kojeg on smatra da ne bi trebalo olako srljati u usvajanje britanskog modela je stanje u kojem se naša privreda nalazi.

“To bi značilo usvajanje neoliberalnog koncepta, seču subvencija i državne zaštite. Nekonkurentne firme bi odmah propale i imali bismo hiljade gladnih. Sve države su subvencionisale i pomagale svoju privredu dok se nisu razvile. Od Nemačke i Britanije do Japana. Lako je superiornima da promovišu neoliberalizam. Kod nas bi usvajanje recepta tačerizma značilo samoubistvo privrede”, zaključuje Stevanović.

Međutim, Aleksandar Stevanović, ekonomista Centra za slobodno tržište i savetnik bivšeg ministra privrede Saše Radulovića, nikada nije krio da je liberal i ne misli isto.

“Te reforme su bile dobre za Britaniju i ona je danas zbog toga veoma otporna na krizu. Ali, preduslov za njih su jake institucije koje mi nemamo. Videli smo šta se dešava kada se ovde oslobodi tržište i vodi loša privatizacija. Nastanu monopoli”, objašnjava Stevanović.

Zbog toga, smatra on, reforme u stilu Margaret Tačer kod nas bi bile moguće za desetak godina, kada napravimo jake institucije.

“I još nešto, treba da prođe ovo vreme u kojem se ne cene individualizam i preduzetništvo. To je teret socijalističkog nasleđa. Britanija nije imala taj problem”, navodi on.

Kako kaže Stevanović, mi moramo postepeno da se borimo na oba fronta: da nastojimo da zadržimo one firme koje donose profit, pustimo ih da same rade i tako stvaramo konkurentnu privredu, ali i da imamo jaku socijalnu državu.

“Ma koliko bili liberali, država mora da brine o onima kojima ne ide dobro. A svima ponekad ne ide dobro”, zaključuje Stevanović.

Ovo nije prvi put da se britanske reforme uzimaju za primer u Srbiji. Na skupu koji je Američka privredna komora održala u Beogradu prošle jeseni, Aleksandar Vučić je najavio reforme, što su mediji preneli kao tačerovski zaokret. Tada je najavio promenu radnog zakonodavstva, penzionog sistema, poreza, Zakona o planiranju i izgradnji, privatizaciju preduzeća i fudbalskih klubova. Svedoci smo da svi ovi potezi nisu povučeni iz mnogo razloga. Sada su mnogi od njih ponovo najavljeni i očekuju novu vladu.

I još nešto, Tačerkine reforme su dovele do talasa štrajkova u Britaniji i drastičnog osipanja političke podrške njenoj partiji u više navrata. Da li bi naši političari bili spremni na to?