Evo šta Dragana Đurića čeka kada padne šaka zatvorenicima!

Zločince koji 'na duši nose decu' najčešće kažnjavaju tako što im guraju u anus noge od kreveta ili stolova, šipke ili drvene letve, a nađe se i neka palica.

Uz napomenu da je “brutalno” blaga reč kojom bi se mogli opisati robijaški zakoni kažnjavanja silovatelja i ubica dece, ekipa Telegrafa istraživala je šta monstruma Dragana Đurića, mesara iz Surčina koji je ubio 15-godišnju Tijanu Jurić, čeka u zatvoru

Pošto je u Srbiji kao i u drugim evropskim državama ukinuta smrtna kazna, ubicu 15-godišnje Tijane Jurić, Dragana Đurića, mesara iz Surčina čeka kazna zatvora od 30 do 40 godina.

Uz napomenu da je “brutalno” blaga reč kojom bi se mogli opisati robijaški zakoni kažnjavanja silovatelja i ubica dece, Telegraf se kod bivših zatvorenika raspitao kako bi se ubica mogao provesti u zatvoru.

Prema svetskim i domaćim statistikama, nema tog zločinca koji je prošao nekažnjeno posle prebacivanja u zatvor, a najčešća dobrodošlica je – silovanje!

I to dugotrajno i veoma mučno. Običaj je, naime, da grupa od najmanje desetak robijaša s najlon kesama preko polnih organa ili jednostavno naoružani nekim od dostupnih predmeta nanesu jezive muke i patnje novopridošlicama!

Pritom je prema rečima bivših zatvorenika, koji su želeli da ostanu anonimni “stara garda” zatvorenika najnemilosrdnija prema silovateljima i ubicama dece!

– Prema njima niko jednostavno nema milosti! To je najgori šljam koji hoda zemljom i malo je reći da zaslužuju ovakvu “dobrodošlicu” – priča uznemireno jedan od bivših zatvorenika dodajući da se takozvane redaljke organizuju bez prethodne priče, a da ceo proces vode „nekrunisane vođe” soba ili oni koji su dokazano najjači u zatvorskim krilima.

– Silovanje ne počinje dok vođa ne da znak. Tek kada ga svako na sebi svojstven način da, grupa od desetak odabranih kažnjenika satera novog zločinca u ćošak gde ga daleko od očiju zverski siluju. Prethodno obavezno stave nekoliko kesa preko polnog organa, kako bi sam čin bio što brutalniji – priča naš sagovornik.

Uz fizičko zlostavljanje, saznajemo, obavezno ide i psihičko ponižavanje praćeno najgorim mogućim psovkama.

– Dok ih siluju, zatvorenici im uporno „nabijaju na nos” da su „deco*ebci”, „pi*ke”, „najgori ljudski šljam”… Pritom ih neprekidno podsećaju kakve ih kazne tek čekaju tokom boravka u ćeliji – priča Telegrafov izvor napominjući da zločince koji „na duši nose decu” najčešće kažnjavaju tako što im guraju u anus noge od kreveta ili stolova, šipke ili drvene letve… Nađe se i neka palica. Takve stvari se specijalno čuvaju u sobama vođa i imaju posebno ime. Što je palica imala “više mušterija” to je cenjenija među zatvorenicima i ima specijalnije mesto u vođinoj sobi – završava priču sa nama ovaj zatvorenik.

U žaru se često, saznajemo, posegne i za zastrašujućim oštrim predmetima iz kuhinje, a zbog ovakvih stvari većina novih zatvorenika zahteva da ih smeste u ćelije sa kažnjenicima osuđenim za ista zlodela.

Mnogi od njih nakon silovanja pokušaju i samoubistvo…