DA LI JE VREME ZA KRAJ? Zorana Arunović otkrila kada ZAVRŠAVA KARIJERU (VIDEO)

Iako je godinama prisutna na sportskoj svetskoj sceni, o Zorani Arunović i dalje ne znamo mnogo...

arunovic
facebook.com/zoranaarunovic

U 2010. godini Zorana Arunović je postala svetska prvakinja u disciplini vazdušni pištolj na 10 m i primila nagradu “sportistkinja godine” u Srbiji.

Od tada, ako ne i ranije, Zorana je jedna od najprepoznatljivijih lica u Srbiji. U svakoj olimpijskoj godini medalja joj se unapred pripisuje, važi za jednu od naših najuspešnijih sportistkinja i vrlo često nas obraduje svojim rezultatima.

Međutim, iako je godinama prisutna na sportskoj svetskoj sceni, i dalje ne znamo mnogo o njoj…

Ona je tako u emisiji “Moj ugao” Meridianbet Sport YT kanala otkrila zanimljive detalje o sebi i svom životu koje ranije nismo znali.

Zašto želi da putuje bez pištolja, kada planira da završi karijeru, kako je pucala iz CZ-a i kako se priprema za Olimpijske igre?

O svemu tome, ali i o brojnim drugim temama, Zorana je govorila ekskluzivno za Meridianbet Sport.

Odlaganje Olimpijskih igara donelo je sa sobom i mnoge druge promene, euforija je “opala”, a kako se osećaju sami sportisti?

Zorana ističe da svake Olimpijske igre nose nešto posebno, a ima iskustva i iz Londona i iz Rija.

– Slagala bih kada bih rekla da osećam to uzbuđenje i napetost u vazduhu. Ali, ne bih slagala kada bih rekla da radim vredno kako bih tamo bila najbolja. Činim sve što mogu kako bih bila najbolja u narednom periodu – jasna je Arunovićeva.

Nakon mnogo uspeha i medalja postavlja se pitanje da li će Olimpijske igre u Japanu označiti i kraj karijere jedne od najtrofejnijih streljašica koje Srbija ima?

– To je pitanje od milion dolara, čak i za mene – iskrena je Arunovićeva.

A, ako bi se okitila zlatnom medaljom – da li je tada dosta?

– Velika je verovatnoća da će biti dosta, ali streljaštvo je deo mog života i nosim jednu veliku emociju sa sobom kada je u pitanju ovaj sport. Ne mogu da kažem “Da, to je to” ili “Ne, tu sam i dalje”, ali mogu reći da sam se malo zasitila… Tu sam gotovo 20 godina, a to je zaista mnogo vremena. Dosta “mene” je uloženo u ovaj sport. Ali, posle Tokija ću svakako uzeti pauzu da bih se “sabrala” – objasnila je Zorana.

Nije tajna da mnogi sportisti imaju problem kada završe karijeru i glavno pitanje  – šta dalje. Pa, da li Zorana zna gde će i kako će kada ode u “penziju”?

– Razumem mnoge sportiste koji padnu u depresiju nakon kraja karijere. Praktično celog života radiš jednu stvar i spremaš se da budeš fantastičan na tom jednom polju. Daš toliko sebe… U nekom trenutku zaboraviš da u stvari živiš jedan normalan i prosečan život, a onda nakon karijere shvatiš da ti nemaš veštine za neki dalji život. Kada završiš karijeru izgledaš kao jedno dete koje sve mora ispočetka da uči. Videli smo to čak i na primeru karantina svih ovih meseci – istakla je Zorana.

Ipak, pored karijere, zlatnih medalja, uspeha ili neuspeha, često zaboravimo na jednu važnu stvar, a to je – život. Zvuči tako jednostavno, ali o tome očigledno razmišljamo tek nakon neke tragedije. Tako je bilo i kada je svet prerano napustila Bobana Veličković.

– Sa njom sam provela deset godina u reprezentaciji, mislim da sam je za to vreme viđala češće nego svoju porodicu. To su momenti kada zaista shvatiš da baš ništa nije vredno koliko je vredan život. Nažalost, takva ideja traje jako kratko, jer te sa svih strana “zapljusnu” tegobe, problemi, brige i slične stvari, ali dovoljno je da te nateraju da shvatiš da je život zaista samo jedan – kaže Zorana za Meridianbet Sport.

U svemu tome, i kada je dobro, i kada je loše, ređaju se komentari ljudi. Po pravilu, svako zna bolje i svako bi mogao da “izađe na crtu”. Ako Zorana obistini svoju ideju, možda neko i dobije priliku da joj “izađe na crtu”.

– Ljudi uvek kažu “A, šta trenira 15 godina i ne može da pogodi metu”, jednom sam čak predložila da neko dođe kod mene na trening i da se oproba, ali… Eto, možemo da ogranizujemo takmičenje “Izađi mi na crtu”, neko neka bude strelac, ja ću da budem recimo novinar, pa ćemo posle nekoliko dana da vidimo ko je šta naučio – predložila je Zorana.

Zorana Arunović
print screen/you tube.com/ISSF

A, kada se radi o oružju, da li je Zorana ima i neka drugačija iskustva? Bojeva municija, Magnum ili nešto treće?

Jednom sam pucala iz CZ-a i rekla: “Ne, hvala”. Trza mnogo više, a pre toga sam gledala jedan video neke dame koja puca iz revolvera. I dođe Zorana, krenem da savijam ruku i vidim da se mučim i setim se tog klipa u kojem je devojka uradila istu stvar, savila je ruku i kako je “opalila” – tako je revolver odskočio i udario je u slepoočnicu, samo sam rekla “Ne, hvala” – nasmejala se Zorana.

I na samom kraju, otkrila nam je veliku želju – da putuje bez kofera sa pištoljima.

Nesvakidašnje, zar ne?