Dobro bre sudija, pa gde ti gledaš? Ove ‘brljotine’ fudbalskih arbitara nasmejale su celu planetu!

Sudijske greške su oduvek bile sastavni deo fudbaske igre. Međutim, nekada su pogrešne odluke krajnje skandalozne, pa čak i smešne svima, osim naravno igračima, treneru i pristalicama oštećene ekipe. Po komičnim „brljotinama“ posebno se ističu engleski arbitri koji znaju da priznaju golove koje niko ne vidi, da pobrkaju fudbalere, potpuno izgube konce ili da se zabroje, pa da istom fudbaleru daju tri žuta kartona.

Gol-utvara

Ponekad do grešaka arbitara dolazi u objektivno teškim uslovima, kada je situaciju moguće u potpunosti sagledati samo posle pregledavanja usporenog snimka. Za razliku od ovakvih slučajeva, neke neopravdane odluke su ujedno i teško shvatljive, pa čak i pomalo komične.

U drugu od ove dve kategorije sudijskih „brjotina” svakako spada detalj sa utamice Votforda i Redinga iz 2008, kada se u glavnoj ulozi našao sudija Stjuart Atvel. Na meču odigranom na „Vikaridž roudu”, arbitar je častio Reding nepostojećim pogotkom posle jednog kornera. Ono što najviše čudi je to što lopta nije bila ni blizu gol linije, niti je najjasnije u kom trenutku je došlo do fantomskog gola koji je na celom stadionu video samo jedan čovek.

Koliko je ova situacija bila daleko od sporne, pokazuje i činjenica da niko od gostujućih fudbalera nije ni pomišljao da traži od Atvela da prizna „pogodak”. Zapravo, igrači Redinga se prvobitno nisu ni radovali, nesvesni poklona sudije koji je istrajao u svojoj prvobitnoj odluci.

Čiji si ti, mali?

Sledeća među najsmešnijim greškama viđena je prošle godine, tačnije na okršaju londonskih rivala Čelzija i Arsenala. U utakmici u kojoj su „Plavci” ponizili „Tobdžije” i na kraju trijumfovali sa šest golova razlike, svojih pet minuta neželjene slave imao je i poznati arbitar Andre Mariner.

Posle šuta Azara, svoju mrežu je na nepropisan način spasio Okslejd-Čemberlejn tako što je loptu u golmanskom stilu namerno zaustavio rukom na samoj gol liniji. Natavno, Mariner je dosudio penal, ali je začkoljica u tome što je umesto pravog krivca isključio Kirana Gibsa koji se svojski trudio da objasni da je on zapravo bio nevin u toj situaciji. Nakon meča, sudija je priznao svoju katastrofalno grešku i javno se izvinio ekipi Arsenala.

Potpuna konfuzija

Izgleda da je engleska Premijer liga posebno inspirativno tlo za neke od najčudnijih odluka, što se može videti i po duelu Mančester junajteda i Totenhema od pre pet godina. U fokusu je bio još jedan čuveni arbitar – Mark Klatenburg.

Serija neobičnih događaja u njegovoj režiji odigrala se pri vođstvu „crvenih đavola” od 1:0. Prvo je defanzivac Totenhema Junes Kabul startovao na Nanija u svom šesnaestercu i to najverovatnije nepropisno. Da je trebalo da bude penal, svakako je mislio i Portugalac koji je uhvatio loptu rukama, ali Klatenburg nije delio njegovo mišljenje i nije dosudio kazneni udarac.

Međutim, arbitar začudo nije svirao ni popularni „hends” posle Nanijevog igranja rukom, iako se golman protivnika, Gomes, već spremao da izvede slobodni udarac. Opštu konfuziju iskoristio je Nani koji je neometan jednostavno ćušnuo loptu u gol i duplirao vođstvo svog tima na zaprepašćenje svih igrača i gledalaca.

 

Tri žuta – crveni karton

Glavnu ulogu u sledećoj komičnoj situaciji ponovo igra engleski sudija, ovoga puta Grejem Pol. Sve se odigralo tokom duela Hrvatske i Australije, igranog na Svetskom prvenstvu 2006. godine u Nemačkoj.

Pol se do tada smatrao čak i jednim od najozbiljnijih kandidata za glavnog arbitra finalnog meča. Ipak, do toga nije došlo upravo zbog greške koje je Englez napravio na ovom meču. On je, naime, isključio Josipa Šimunića tek posle trećeg žutog kartona i tako napravio jedan od najvećih presedana u novijoj fudbalskoj istoriji.