Neizbežna tema je bila i njegova ljubav prema Srbiji. Novinara je zanimalo i ne uzima li mu njegovo zalaganje za Srbiju “previše vremena i energije?”
“Ponekad se pitam: da li bi trebalo da se angažujem u politici, tenisu ili…? Ali sve što radim, pokušavam da to činim savesno i odgovorno, posvećujući sve svoje vreme. Ne znam da radim stvari napola. Uvek pokušavam da pomognem i predstavim svoju zemlju što bolje mogu. Kada se sretnem sa ljudima u Srbiji, kada razgovaram sa njima, kada vratim vreme unazad, to me vraća u smernost, u samu srž”, poručio je Novak, dodavši da ne želi da se ograniči samo na svoju zemlju, da je pacifista i da voli da prigrli svet.
Novak ističe da uvek postoje trenuci kada se na terenu igrač oseća dobro i kada su rezultati pozitivni, i da naiđu oni sa manje samopouzdanja.
“Bio sam 22. na svetu i mislio sam da se nikada neću vratiti. Ljudi koji nas gledaju zamišljaju da smo roboti, da sve radimo savršeno. Ali, mi smo samo ljudi kao i ostali i imamo iste probleme kao i svi. Moramo biti u stanju da stvari shvatamo pozitivno i da nađemo ravnotežu. Za mene je glavni prioritet stalno traganje za ravnotežom.”
Novak se vratio na period duge pauze zbog operacije lakta.
“To je bio prvi put u mom životu da sam imao šest meseci odmora. Bio sam zahvalan jer sam imao vremena da radim stvari koje sam se odvikao da radim. To je ujedno i trenutak kada se rodilo moje drugo dete. Bilo je to veoma emotivno vreme. Ali povreda je takođe imala i negativan efekat na moju igru: tehnički, morao sam da pravim kompenzacije na servisu. Mnogo sam promenio ovaj udarac. Imao sam, zatim, problema da nađem ritam, da kontrolišem servis, osnov moje igre kada ulazim pun samopouzdanja na teren.”
Na pitanje novinara šta se desilo kada je raskinuo saradnju s Marijanom Vajdom, da bi radio s guruuom Pepeom Imazom, pre nego što se ponovo vratio Marijanu, Novak kaže da “kada ljudi nešto ne poznaju, počinju da spekulišu.”
“A kada počnete da spekulišete, razvijate različite oblike priča i uveravate ljude da je to tako. Osim što to nije tako. Uvek pokušavam da kažem istinu. Ne krijem činjenicu da sam proživeo vrlo emotivno vreme i da još nisam iz toga izašao. Za mene je bilo važno da se suočim s nekim stvarima koje su predugo ostale pod tepihom. Ali kada se nešto desi u vašem privatnom životu ili drugde, mnogi ljudi vide problem u drugom. U Pepeu, u mom treneru, ili nečemu trećem. To nikada nije bio slučaj. Vređa me kada neko tako može da misli, jer su ove sumnje o zavisnosti uvreda za moju zrelost i moju inteligenciju”, ističe Novak i dodaje da je uvek pokušavao da bude okružen ljudima koji mogu da mu pomognu, ojačaju njegov karakter i duboko ga razumeju.
Odgovarajući na pitanje da li je to možda zbog njegovih slovenskih korena, Đoković navodi da “svi imamo genetsko pamćenje”.
“Moji slovenski koreni su sigurno uticali na moj razvoj i moju igru. Odrastao sam za vreme rata, pod bombama. Morao sam da se borim dva puta više da bih uspeo. Morao sam da izvlačim iz sebe dvostruko više nego neko ko je rođen negde drugde. Na kraju, imao sam sreću da živim ovo iskustvo, iako to u ono vreme ne bih rekao jer je bilo strašno. Ali, to je stvorilo osobu kakva sam.”