Ispovest srpskog fudbalera: Kako sam preživeo pakao na rajskom ostrvu (FOTO)

Beogradski golman Marko Milivojević ostvario je transfer života kada je potpisao za klub iz pacifičke države Vanuatu. Međutim, tokom boravka ostrvom je protutnjala jedna od najjačih tropskih oluja ikada zabeleženih, a većina kuća je pretrpela oštećenja. Ipak, Marko je rekao da ga i pored toga za ovo ostrvo vežu lepe uspomene.

 

Vest da će otići na zabačeno pacifičko ostrvo zatekla je sve, a priča sa ovim golmanom je počela sa objašnjenjem prilika tamošnjeg fudbala.

– Na Vanuatuu u najvišem rangu takmičenja igra ukupno osam ekipa, a igra se dvokružno kao i kod nas. Zanimljivo je da se sve utakmice igraju na jednom stadionu. Jedan meč na programu je petkom, a subotom fudbalski zaljubljenici uživaju od 12, 14 i 16 časova kada se igraju preostale tri utakmice. Moram priznati, teren je u izuzetno lošem stanju – počeo je priču za Dnevno.rs Marko Milivojević.

Otkako su primili hrišćanstvo, ovaj narod nedeljom ne radi ama baš ništa. Reklo bi se da vole fudbal, ali i da nisu preterani poznavaoci.

– Obožavaju kada se igraju mečevi, žive za taj dan. Međutim, poznavanje pravila im nije jača strana, baš kao ni neki nepisani fudbalski običaji. Recimo, jednom sam udario glavom u okvir gola, a sa tribinama je usledio aplauz. Postao sam čak i ljubimac navijača za nepuna tri meseca u klubu. Veoma su uljudni i predusretljivi, kada vide da se vraćam sa treninga staju da me povezu, slikaju se sa mnom… – objašnjava nam Marko kroz osmeh.

 

Po osvajanju Gran Kazino kupa


Milivojević je nastupao u trenutno najuspešnijem klubu Vanuatua – Amikaleu.

– Gazda kluba ima visoke ambicije, u svakom takmičenju puca na prvo mesto. Plata je bila redovna, a primali smo je dvaput mesečno. Doveo je dvadesetak stranaca, a pored trojice Srba tu su bili Italijani, Argentinci, Švajcarci, kao i momci sa Solomonskih Ostrva i Fidžija. Domaćih igrača nije bilo puno, tek jedan u prvoj postavi, a trener nam je bio Italijan – rekao nam je ovaj golman koji je branio i za Crvenu zvezdu u omladinskoj selekciji.

U domaćim takmičenjima Amikale je neprikosnoven, i ove sezone osvojeni su šampionat, Kup i Gran Kazino kup, a pun doprinos tom uspehu dao je i naš sagovornik.

 

Ipak, postoji jedna stvar koja za sada izmiče tom klubu.

– Višegodišnji cilj je osvajanje Lige šampiona Okeanije. Ove godine završni turnir održan je na Fidžiju, a ne mogu da vam opišem atmosferu koja nas je tamo zatekla. Čak su nam na aerodromu priredili topao doček, a stadion je na svakoj utakmici bio krcat. Učestvovalo je 12 ekipa, a pobednik je bio Ouklend sa Novog Zelanda – kaže on.

Ouklend bez premca

Premda je Amikale pun optimizma otišao na završni turnir Lige šampiona Okeanije koji je održan na Fidžiju, protiv jakih Novozelanđana ipak nisu mogli.

– Bilo je tri grupe sa po četiri tima. Najpre smo pobedili domaći klub Suva sa 3:2, a potom smo minimalnim rezultatom porazili Vestern junajted sa Solomonskih Ostrva. I Ouklend i mi smo imali dve pobede u prva dva kola i međusobni duel rešavao je pitanje ko će proći u završnicu takmičenja. Ipak, bili su prejaki za nas, pobedili su sa 3:0, a kasnije su i osvojili turnir koji im je ponovo obezbedio plasman na Svetsko klupsko prventsvo – rekao je Marko.

  

U karijeri Marko je branio za nekoliko beogradskih klubova, a pored ove, šampionsku titulu osvojio je i u Albaniji sa Skenderbegom.

Imao sam ponude da nastavim da igram na Novom Zelandu, nekoliko ekipa je pokazalo veliko interesovanje. U opticaju je čak i Kambodža, no videćemo. Za sada sam u Beogradu i čekam septembar kako bih doneo konačnu odluku – ističe Milivojević.

Ovo ostrvce u martu je preživelo najtežu katastrofu u istoriji, Ciklon Pam je protutnjao preko ovog arhipelaga. I to baš na početku Markovog boravka u klubu.

– Bilo je strašno, tropska oluja je prerarasla u petu kategoriju i rušila je sve pred sobom. Udari vetra su dostizali brzinu od preko 300 kilometara na čas. Vanuatu je bio pogođen baš na petak 13, a vest o razaranju preneli su svi vodeći svetski mediji. Ljudskih žrtava je bilo desetak, a materijalna šteta je nezamisliva – priseća se Marko i dodaje:

– Od svih stranaca, jedino smo mi Srbi ostali u hotelu u kom smo boravili. Italijani su, recimo, otišli u Sidnej. Baš zbog toga su nas lokalni stanovnici zavoleli.

 

Posledice razorne tropske oluje


Način života koji stanovnici Vanuatua praktikuju su nezamislivi za ovdašnje prostore. Materijalne pogodnosti ih ne zanimaju, i nikoga ne posmatraju tim očima.

– Njima je bitno samo da imaju da pojedu i popiju, ništa preko toga im nije potrebno. Gostoljubivost je njihova glavna odlika, maksimalno su pojednostavili način života, a uglavnom se bave ribarstvom i poljoprivrednom. Koliko se ne stresiraju video sam u primeru saigrača koji je ostao bez kuće tokom ciklona. „Bez panike i frke, sve će da se reši”, bile su njegove reči kada sam ga upitao šta će dalje – navodi ovaj 26-godišnjak.

 

Markovi saigrači iz FK Amikale


Lokalitet ostrva ipak predstavlja problem lokalnom stanovništvu jer o spoljnom svetu ne znaju praktično ništa.

– Vanuatu ne poseduje bioskop i pozorište, a ima tek desetak televizijskih kanala. Glavni izvor zabave im je nacionalno piće Kava koje se pravi od korena drveta. Doduše, ima ukus blata, ali maksimalno opušta telo. Geografija im nije jača strana, pa tako ne znaju ni gde je Evropa, a kamoli Srbija. Bio sam u šoku kada sam saznao da niko nije čuo za Novaka Đokovića – završio je priču za portal Dnevno.rs Marko Milivojević.

Vanuatu za početnike: Evo šta bi sve trebalo da znate o ovom ostrvcetu

Naziv države potiče od reči „vanua” što znači zemlja ili dom, i reči „tu” – ostajati. Po uređenju je republika, a nezavisnost je stekla 30. jula 1980. godine. Naziv himne joj je simpatičan i neodoljivo podseća na umetničko ime ovdašnje estradne umetnice – „Jami, Jami, Jami”.

Zauzima površinu nešto veću od 12 hiljada kvadratnih kilometara, a broj stanovnika prema podacima iz prošle godine iznosi 266.937.

 

Arhipelag Vanuatua (Foto: en.wikipedia.org)