POSLE 23 GODINE: Srđa Knežević progovorio o 137. večitom derbiju i potezu koji mu je OBELEŽIO KARIJERU (VIDEO)

Večiti derbi koji definitivno ne zaboravlja ni jedna ni druga strana jeste 137. koji je odigran 2009. godine

printscreen

Krajem februara očekuje nas još jedan fudbalski večiti derbi, a kako je borba za titulu u toku, nadamo se da će biti jedan od onih koji ćemo pamtiti.

Večiti derbi koji definitivno ne zaboravlja ni jedna ni druga strana jeste 137. koji je odigran 2009. godine. Partizan je tada slavio 2:1 na „Marakani“, ali osim golova, detalj koji se pamti jeste „susret“ Srđe Kneževića i Dejana Lekića.

Knežević je bio gost novog Penalty challeng-a i tom prilikom za Meridian napravio osvrt na taj derbi, kao i na brojne druge detalje iz svoje karijere.

Za početak, ispričao je kako je izgledao susret sa Lekićem, godinama posle tog čuvenog gaženja.

– Videli smo se 7-8 godina posle te utakmice i zapravo sam ga tek tada lepo upoznao, on je momak i po, ma za desetku. Pričali smo o tom događaju, malo smo se smejali. Eto, taj događaj prati čitavu moju karijeru, ali kasnije je sve bilo pozitivno sa njim – rekao je Knežević za Meridian.

Nešto kasnije, na južnoj tribini osvanula je i sada već čuvena „šetalica“ koja je predstavila upravo tu situaciju.

– Znao sam da će to biti jer sam bio u kontaktu sa grupom koja je sve to radila, pa se nisam mnogo iznenadio, lep je osećaj, nije mala stvar da izađeš na tom jugu za koji igraš. Barem ja ceo svoj život. Bio je to specifičan i lep osećaj – priseća se Knežević.

Naravno, pritisak ga je i pre i posle te utakmice pratio svaki put kada bi istrčao na teren, protiv koga god igrao. Ali, kako kaže – na to je navikao, jer je u fudbalskom svetu i Partizanu od malih nogu.

– Ljudi koji su u sportu, konkretno fudbalu, su prosto navikli da budu pod nekim pritiskom, tako im je od malena. Bilo je specifično jer sam dete sa Novog Beograda i od malena sam igrao u Partizanu, imao sam pet derbija i nemam nijedan poraz u tim utakmicama, a posle prvog već više nisam morao da igram. Nisam ja imao ciljeve poput Mančestera i slično, mene je samo zanimalo da igram sa drugarima koji dolaze na stadion – kaže Knežević i dodaje:

– Pritisak nisam osećao, štaviše lepše je da igraš kada je pun stadion. Možda bi nekome ko bi prvi put došao u tu situaciju to bio „vau“ osećaj, ali za one koji su tu od malena – to je samo sastavni deo.

Kako se Knežević u emisiji oprobao u šutiranju penala, zanimalo nas je da li je to zaista lutrija ili umeće.

– Nisam imao mnogo penala na zvaničnim utakmica, ali mogu da kažem da je stvarno velika odgovornost. Ne mogu da zamislim kako je to u finalu Lige šampiona i Svetskog prvenstva recimo, pogotovo ako uradiš nešto „bezobrazno“ u stilu Pirla i drugih velikih igrača, tako da je stvarno mnogo teže nego što deluje na TV – pojasnio je Knežević.