’Ovde, gospođo, sve ima. Šta mislite, zašto se zove buvljak’, reči su jednog od mnogobrojnih prodavaca, koji svakodnevno na Novom Beogradu u bloku 42 prodaje sve – 'od igle do lokomotive'.
Prostor ispred zvanične ”Otvorene pijace” na Novom Beogradu odavno je “rezervisan” za preprodavce. Uopšte nije važno da li vam je potreban, šraf, lampa, cipele, čizme, ćebad, skafander, jakna, goblen, slika, ogledalo, telefon, baterije…kod njih “nema šta nema”.
Beli čaršav je postavljen na hladan beton, na njemu svakojake sitnice, a pored plave ograde nailazite na osmeh, koji će vam ljubazno objasniti šta sve kod njega možete da pazarite za “male pare”.
– Izvol’te, izvol’te. Šta vam treba? Evo, imamo prelepe goblene ako volite, pa kupite baki ili mami. Imam i čitavu skalameriju za pravljenje goblena. Uzmite, sve za 200 dinara – nudi nam gospođa, koja je, kako kaže tu od jutros i haldno joj je.
Zahvalili smo joj se na ponudi i nastavili da gledamo svakojake sitnice duž ulice.
– Čaše za martini i rakiju prodajem za 300, nove su, upakovane. Pogledajte slobodno, čitave su. ‘Ajde, uzmi za 250 – ponudio nam je čovek koji je u desnoj ruci nosio plastičnu čašicu vruće rakije, ne bi li se ugrejao.
– Dobar dan, imate li tunjevinu?
– Nemam, ja kad imam tunjevinu, vi tražite sardine, kad imam sardine, vi biste tunjevnu. Pa, odlučite se – odgovorio je prodavac starijem čoveku, koji očigledno često navraća.
Otišli smo dalje…
Ako se slučajno spremate za zimovanje, a nedostaju vam skafander, cipele za skije ili klizaljke, ima i toga. Prodavci su nam objasnili da stvari nabavljaju na različite načine.
– Nešto mi poklone, nešto dobijem kad čistim tuđe podrume, a nešto i po kontejnerima. Šta ćeš, snalazim se kako znam. Moram i ja da zaradim za decu, preživljavamo kako umemo – izjadao nam se tridesetdvogodišnji čovek, pored kojeg je stajao njegov maloletni sin koji mu, kako su nam rekli, svakodnevno pravi društvo.
Prostor na Buvljaku uvek je pun i sve vrvi od ljudi koji su ili u prolazu ili namenski dolaze da potraže nešto što im nedostaje.
– Fali mi ovaj ventilator? Koliko ti je?
– 200 dinara.
– Je l’ može na slepo za 150?
– Ma, može, nosi.
Nakon kratke konverzacije, stariji čovek je u veliku kesu spakovao svoj “novi” ventilator i nastavio do naredne improvizovane tezge.
Srbija je u krizi, ljudi sve manje imaju para za kupovine kakve su nekada obavljali, ali ovim putem mnogi cirkulišu.
– Nekad kupuju, a nekad ne. Ljudi sve manje imaju para. Ali, stalno naiđe neko, makar i da pita kako nam ide – onako usput nam je objasnio mladi momak.
Svemu tome na put često stane Komunalna policija zbog koje moraju da pomeraju sve što su izneli da prodaju.
– Kad god prođu moramo da skupljamo stvari. Opominju nas, prete nam. Meni su jutros rekli da će mi sve ovo pobacati preko ograde ako se ne sklonim. Kao da ne razumeju da moram da zaradim neki dinar. Nisam ja neki tupan, završio sam zanat i umem svašta da radim, ali nema posla za mene – prepričava Mladen (28).
U tom momentu prišao čovek koji je došao da kupi pelene za dete.
– Pelene su kod mene 200, a u prodavnici hiljadu i nešto, zar ne? Hvala, komšija – uz osmeh je kupca pozdravio Mladen.
Ljudi kažu da na Buvljaku ima da se kupi sve, ”od igle do lokomotive”. I nisu daleko od istine.
Stvari i cene:
Knjige – 100 i 50 dinara
Mobilni telefoni – 200 dinara
Monitori za kompjutere bez kabla – 500 i 800 dinara
LED televizor – 70 evra
Vibrator (neotpakovan) – 200 dinara
Jakne – 500 dinara
Dečja obuća – 200 dinara
Obuća za odrasle – 400 dinara
Skafander – 1.000 dinara
Čaše – 300 dinara
Slike – 200 dinara
Ramovi za slike – 100 i 150 dinara
Punjači za telefone – 200 dinara
Mikrofoni – 500 dinara
Narukvice – 50 dinara
Farmerke D&G – 500 dinara
Muški satovi – 600 dinara
Ženski satovi – 400 dinara