Delfina, Maria de Hesus, Karmen i Marija Luisa Gonzales vodile su bordel iz pakla "Ranč anđela" ("Rancho El Angel"). Devojke su dovodile na prevaru, nudeći im posao spremačica...
Sestre Delfina i Marija de Hesus Gonzales, poznate kao “Las Pokvianchis”,rođene su u siromašnoj porodici u meksičkoj državi Gvanahuato. One su od 1950. pa do sredine 1960. godine vodile bordel “Ranč anđela”, poznat i kao “bordel iz pakla”, u gradu San Francisko del Rinkon. U poslu su im pomagale druge dve sestre, Karmen i Marija Luisa.
Njihov otac, Isidro Tores bio je agresivan i autoritativan čovek. Bio je lokalni policajac, koji je svoje nasilje često ispoljavao na poslu prekomerno koristeći službena ovlašćenja.
@orazioaguirre @Cruzamaranta @angelica9091 @132_mas @julioperezBPC @eversalasgtz @quiroz_71 @Solooopino @pcmsa @julioastillero JAJAJA -¡Las Poquianchis! @JuanIZavala @Mzavalagc pic.twitter.com/p4XOcvucop
— torosytoritos54 (@torosytoritos54) April 14, 2017
Tokom jedne svađe, ubio je muškarca i na taj način dobio je veliki broj neprijatelja. Nakon toga porodica se preselila u San Francisko del Rinkon. Njegovu nezgodnu narav, neretko su na svojoj koži osećale i ćerke. Kada bi se našminkale ili, po očevom mišljenju, neprikladno obukle, on bi ih zatvorio u gradski zatvor da ih nauči pameti.
Bojeći se da će zauvek ostati siromašne, sestre su, kada su odrasle, otvorile bar. Iako im u početku nije doneo bogatstvo, imale su dovoljno novca da prežive. Ubrzo su proširile posao i otvorile niz bordela u okolnim mestima i gradovima.
Obilazile bi siromašna sela i mladim, zgodnima devojkama nudile posao spremačica i konobarica. Naivne devojke koje su se nadale boljem životu u velegradu nisu ni slutile da ih čeka posao prostitutke.
Nevine, najlepše devojke, sestre su “čuvale” za lokalne glavešine debljih novčanika dok su ostale bile silovane, maltretirane i zastrašivane -sve kao deo inicijacije.
Devojke su bile pod strogim nadzorom sestara, neretko prisiljavane na heroin. One koje su jednom došle u “bordel iz pakla”, nisu više nikad izašle iz njega.
One koje bi zatrudnele, bile bi pretučene i prisiljene da abortiraju. Fetuse bi sestre zakopale u dvorištu na svom imanju. Devojke koje bi dobile neku polnu bolest bile bi zatvarane u sobu i izgladnjivane do smrti ili bi sestre naterale druge devojke da ih tuku.
Ista sudbina zadesila bi one devojke koje bi odbile da rade. Bile bi ubijene, zatim raskomadane i pokopane na imanju, a ukoliko bi neki nesrećni muškarac bio svedok toga, i on bi završio na isti način, prethodno opljačkan.
Prodajući alkohol i prostitutke vojnicima, političarima i policajcima, sestre Gonzales vremenom su zaradile pravo bogatstvo.
U januaru 1964. jedna od devojaka uspela je da pobegne iz bordela. Iako su sestre za njom poslale svoje pomoćnike, devojka nije pronađena.
Devojka se zvala Katalina Ortega. U pratnji majke, došla je u lokalnu policijsku stanicu i ispričala detelje vezane za “bordel iz pakla”.
Srećom, policajci nisu bili u dosluhu sa ozloglašenim sestrama i odmah su pokrenuli istragu. Pretražili su njihovo imanje i pronašli 80 tela žena, 11 tela muškaraca i nekoliko fetusa.
Besni meštani bili su spremni da linčuju sestre Gonzales, ali javni tužilac ih je smestio u zatvor. Tokom mučnog suđenja, devojke su optužile sestre da su ih prisiljavale na satanske rituale, seksualne odnose sa životinjama i ubistva.
Svaka od sestara je dobila po 40 godina zatvorske kazne. Delfina je umrla u zatvoru 1968. nakon što joj je na glavu pala kanta puna cementa. Karmen je obolela od raka i umrla u zatvoru. Marija Luisa umrla je u zatvoru 1984.
Najmlađa sestra, Marija de Hesus, odslužila je kaznu i izašla na slobodu. Jedna glasina kaže da je u zatvoru upoznala muškarca sa kojim se kasnije venčala. Živela je povučeno do svoje smrti.