Da li će ponoviti uspeh prve? ŽARKO LAUŠEVIĆ napisao NOVU KNJIGU i to o ZATVORSKIM DANIMA U ZABELI

Posle nezapamćenog uspeha književnog prvenca ,,Godina prođe, dan nikad”, u izdanju ,,Novosti”, pred čitaocima je treća knjiga glumca Žarka Lauševića - „Sve prođe, pa i doživotna”.

Promo

Izdavač je, kao i prethodne ,,Druge knjige”, izdate u rekordnom prvom izdanju od 100.000 primeraka, beogradska „Hipatia“.

Laušević je osuđen za dvostruko ubistvo. On je 30 meseci u zatvoru Zabela, osuđenik broj 28375 koga pogrdno zovu Glumac i koji vodi svoje potresne beleške. Život na robiji je nikad predvidljiv i često neverovatan, ljudi su surovi i neuhvatljivi. U svojim dnevničkim zapisima „bolno je iskren u preispitivanju svog udela u krivici zbog koje je lišen slobode, vapi za svojom ljubavlju, Anitom, za decom, za roditeljima“.

Promo

Knjiga „Sve prođe, pa i doživotna“ je, kako se navodi, uzbudljiva dokumentaristička proza u literarnom tkanju koja se teško ostavlja do poslednje stranice.

– Koliko god priznaje kad klone i kad ne vidi ima li sutrašnjeg dana, toliko je ciničan i duhovit kada za to ima povoda, pa filmski dočarava svoje junake, među kojima su i kolege koje ga obilaze, jedan od njih dobri i dragi Josif Tatić – navodi se u saopštenju.

Knjiga ,,Sve prođe, pa i doživotna” je uzbudljiva dokumentaristička proza u literarnom tkanju koja se teško ostavlja do poslednje stranice.

– Na stranicama nove knjige Žarka Lauševića: “Sve prođe, pa i doživotna” nalazimo bespoštedno strogo vođene i dosledno beležene razgovore sa samim sobom. Te Lauševićeve, do surovosti precizne vivisekcije sopstvene pozicije u dosuđenoj krivici, autentičnom misaonom oštrinom i smelim zahvatima u samo srce činjenica, čine ovu knjigu izuzetnom – piše u predgovoru književnica i rediteljka Vida Ognjenović.

Dok slika ikonu za rukovodioca zatvora, zatim portrete svojih roditelja, beleži u dnevnik da se na čudan način oseća kao da je neko drugo biće dok to radi, kao da nije ni ovde ni tamo. A onda ga neke pojave surovo vrate unutar omeđenog kruga…

U dnevnik je upisao koliko mu je značio telegram Mire Stupice kojim mu čestita novu 1997. godinu… ali i žal što ga nisu pustili na sahranu dobrom i prisnom starom prijatelju, glumcu Pepiju Lakoviću, koga je od milošte zvao — “oco”…

Isto tako, Laušević upisuje poneki autentični dijalog sa zatvorenicima, kao ovaj:

– Žare, ti si dobar, ne valja ti to.

– Ovde su svi dobri.

– Niko ovde nije dobar, ti jesi.

– Jok ja. Samo se pretvaram. Diplomirani glumac.

Knjiga će biti u prodaji od 21.decembra u  objektima Moj kiosk i svim bolje snadbevenim knjižarama.