– Još ne mogu da se oporavim od otmice. Plašim se da neko ponovo ne upadne u kuću. Nikako ne mogu da se opustim, a noću mi je preteško jer se neki strah uvukao u mene – ispričao je za “Kurir” Radisavljević u ispovesti o otmici i mučenju koje je preživeo.
Bacio se na mene
– Razbojnik je ušao u kuću dok sam spavao. Bacio se u krevet na mene. Bilo je neverovatno, ostavio me je bez daha. Dugo smo se rvali. Imao sam šansu da se odbranim, ali onda bi pala krv u kući u koju dolaze moja deca. Nameravao sam da ubijem razbojnika, ali sam shvatio da bi mi to nanelo samo zlo, pa sam odustao – priseća se Milosav i dodaje da mu se često vraćaju slike otmice.
– Sećam se da je napadač imao fantomku, ali ju je držao u džepu. Imao je i rukavice i lisice. Govorio je da ga sem novca ništa drugo ne interesuje. Pokazao sam mu gde je novčanik i rekao mu da uzme sve osim dokumenata. Onda je tražio da uspostavim vezu s unukom Jelenom i zetom Novakom. Plan mu je bio da ih pozovem i da im tražim milion ili milion i po evra, a sve to da bi me oslobodio. Rekao sam mu da to ne dolazi u obzir i da može sa mnom da radi šta hoće. Tada je uzeo moj mobilni i sam je s njega mom sinu slao poruke, tražeći dva miliona evra – kaže deda supruge slavnog tenisera.
– Lisicama mi je vezao ruku za njegovu. Bosog me je vodio 400 metara. Prošli smo kroz komšijino dvorište, pa preko ulice i reke do bandere. Sve vreme je u rukama nosio ašov. Jednu ruku mi je vezao lisicama za metalni stub, a drugu selotejpom. Sećam se koliko sam se otimao da mi ne bi jako stegao ruku. Noge mi je vezao selotejpom, hteo je i usta, ali sam uspeo da se odbranim da to ne uradi. Stajao je neko vreme pored mene i gledao prema reci. U nekom trenutku je krenuo i rekao: “Nemoj da vičeš, da ne praviš problem i sebi i meni”. Otišao je, a ja sam ostao da ležim u vodi do kolena – detaljno je opisao golgotu kroz koju je prošao Milosav i istakao da je tog dana, “kao za bakzus, bilo jako hladno”.
Ruka me još boli
– Noge su mi se smrzle. Tresao sam se od hladnoće. Nekako sam uspeo da oslobodim ruke i noge koji su bili vezani selotejpom. Ruku koja je bila vezana lisicama nisam smeo da pomeram jer kako je pomerim, tako lisice jače stežu. I sad me boli ta ruka, jedva je pomeram. Od hladnoće koje sam se nakupio nedelju dana nisam mogao da se oporavim – kaže deda i dodaje da u tim trenucima samo razmišljao o svojoj deci i unucima, moleći boga da oni budu dobro.
Ponosan na decu
Milosav kaže da je izuzetno ponosan na svoju decu i unučiće.
– Mi smo tako vezani jedni za druge. Nemam reči da objasnim koliko dobrote sija u njima. Zovu me deca da idem kod njih, na kraju ću morati, ne mogu više sam, sve me je stiglo – iskren je Radisavljević, koji je ceo svoj život proveo u Ljigu.
Podignuta optužnica