DW: U Srbiji SLAVLJENJE RATNIH ZLOČINA umesto stida i kajanja

Spomen-ploča generalu koji je učestvovao u razaranju Vukovara, promocija knjige o Tuzlanskoj kapiji u kojoj se negiraju sudski utvrdjene činjenice - vlast u Srbiji nastavlja sa revizionizmom, piše danas Dojče vele (DW)

Hrvatska Srbija
zdiviv/freedigitalphotos.net/Kolaž

Dodaju da je to “nastavak užasavajućeg revizionističkog trenda koji diktira vlast u Srbiji”, s Ministarstvom odbrane na čelu, a koje vodi Aleksandar Vulin, osoba koja u odnosu prema susednim zemljama “često koristi vokabular iz vremena režima Slobodana Miloševića”.

Predstavnik Gradjanske Vojvodine Aleksandar Popov rekao je za DW da svi ti potezi, uključujući i činjenicu da se Ministarstvo odbrane pojavljuje i kao pokrovitelj i kao izdavač knjiga osudjenih ratnih zločinaca, zapravo ne treba da čude, s obzirom na to da su na vlasti isti oni koji su bili deo vladajuće garniture i devedesetih godina prošlog veka, u vreme ratova.

“Oni jesu pokušali da se obuku u evropska odela i imali su zazor prema temama ratnih zločina, ali kako je vreme odmicalo, taj obzir prema Evropi sve više je opadao, a sada više nikakvih obzira u tom smislu nemaju”, ocenio je Popov i dodao da je na vlasti “jedan autoritarni režim duboko ogrezao u korupciji”.

Prema njegovim rečima, umesto da se stide onoga što je Novosadski korpus uradio u Vukovaru, predstavnici Vojske Srbije se time ponose, čime – kao i 1991. godine – još jednom bacaju ljagu na Vojvodinu kao multietničku sredinu i nekadašnji simbol tolerancije.

Jelena Dukarić iz Vojvodjanskog gradjanskog centra, aktivističke organizacije koja radi sa mladim generacijama na temama suočavanja sa prošlošću, za DW je kazala da sve to doživljava kao sramotu.

“Ja to doživljavam kao sramotu koju neko radi u moje ime. Sramota me je kad čitam, slušam, gledam… Sramota me je što ne postoji baš nikakva reakcija šire populacije, a svima su informacije jednako dostupne kao i meni. Moj prvi osećaj je sram, to mi je prvi ljudski osećaj”, navela je Jelena Dukarić.

Sinan Alić, predsednik Fondacije Istina, pravda, pomirenje iz Tuzle, za DW je rekao da ga učestali reviozionistički potezi režima u Srbiji ne iznenadjuju.

“Nije to ništa neobično od režima kroz čiji krvotok teče mržnja, nacionalizam, odnosno ista ona energija koja je devedesetih godina pokrenula ratnu mašineriju. Srbijom i danas vlada pandemija nacionalizma oličena u negiranju sudski utvrdjenih činjenica. Takvu knjigu, poput one o navodnoj istini u vezi sa zločinom na Tuzlanskoj kapiji, danas može napisati svaka budala, ali ako iza toga stoji država oličena u Ministarstvu odbrane – onda je to nova opasnost za region”, ocenio je Alić.

Promociju knjige “Tuzlanska kapija – režirana tragedija” Aleksandar Popov je ocenio kao “drskost i vrhunac jednog neljudskog odnosa”.

“To je vrhunska gadost! Oni koji su promovisali i pisali knjigu trebalo bi da dožive i vide ono što sam ja doživeo. Bio sam na groblju gde su sahranjene žrtve sa Tuzlanske kapije, dok su rane još bile sveže. Trebalo je otići i videti majku kako uplakana sedi pored groba poginule ćerke… Zločinci su izabrali baš 25. maj te 1995. godine, datum koji se slavio kao Dan mladosti u Jugoslaviji, da bi što više mladih žrtava bilo”, navodi Popov.

DW podseća da Novak Djukić, general koji je pred Sudom Bosne i Hercegovine osudjen na 20 godina zatvora zbog ratnog zločina kada je na Tuzlanskoj kapiji od granate ispaljene sa položaja Vojske Republike Srpske na planini Ozren, nije do kraja odslužio zatvorsku kaznu, već je utočište pronašao u Srbiji.

Jelena Dukarić je ocenila da su svi ti potezi revizionističkog režima zapravo “ruganje žrtvama” i nastavak guranja žrtava i njihovih porodica na marginu društva.

“Gledamo veličanje ratnih zločinaca, a vrlo retko imamo priliku da čujemo glas žrtava. Da im se pokaže poštovanje, da im se ukaže na razumevanje njihovih patnji i kroz šta su oni prolazili. Država nema nikakav osećaj za njih, ne želi da ih vidi, a pogotovo ne ‘tudje’ žrtve”, navela je ona.

Aleksandar Popov je dodao da je dodatni problem u tome što je revizionizam uzeo maha u regionu, pa Srbija i Hrvatska često izgledaju “kao odrazi u ogledalu”.

Sinan Alić je rekao da su i u Bosni i Hercegovini žrtve u svojoj boli prepuštene same sebi i “potpuno otupele”, jer BiH nije država koja zna i hoće da ih zaštiti. “Žrtve im trebaju samo kada ostvaruju svoje uske političke interesa”, ocenio je Alić.

“Mi kao da se spremamo da ponovimo devedesete”, zaključio je Aleksandar Popov.