GODINU DANA KORONE: Šest stvari koje su nam danas normalne, a nekada su bile NEZAMISLIVE

Malo je događaja, osim ratova, koji su ovako iščašili i izmenili realnost koju smo znali do 2020. Maske, koje su nam bile nepojmljive kao svakodnevni dodatak oblačenju, postale su moranje. I još mnogo toga.

Pixabay.com

Šest je ključnih stvari koje smo sa koronom naučili i počeli da primenjujemo za ovih godinu dana, a da pre toga nismo, bar ne u ovoj meri.

Maske

Do pojave koronavirusa maske smo najčešće viđali na hirurzima, u serijama poput Uvoda u anatomiju, ili na snimcima iz Pekinga, gde je građani dugo nose zbog zagađenosti vazduha. A onda su, gotovo preko noći, postale najtraženija roba, koje nema dovoljno. Tako su zbog deficita maske u jednom trenutku koštale i hiljadu dinara.

Naučili smo da maska može da nam sačuva život, ali samo ako je svi nosimo. Naučili smo i kako da je namestimo a da nam ne magle naočare u zatvorenoj prostoriji. I koji materijal je najbolji, koji filter, naučili smo da je uklapamo sa odećom.

Mnogi, ipak, još nisu naučili kako se maske odlažu i bacaju, pa su, uz flaše, postale jedne od najčešćih dodataka u travi, pored puta, pored kontejnera i kante.

Distanca

Čini se da je građanima Srbije ova mera najteže pala. U našoj kulturi je da se rukujemo, izljubimo bar tri puta sa dragim ljudima, zagrlimo bake, deke, porodicu, prijatelje. Lekoviti gestovi od pojave koronavirusa postali su sušta suprotnost – pretnja po život.

Distanca od minimum metar i po do dva je obavezna iako je to ranije bilo nezamislivo. Mnogo je polemike bilo oko pojma distance pošto je ona u početku definisana kao socijalna distanca, a ne fizička, kako je ispravno. Socijalna, društvena interakcija je dozvoljena, ali samo ako je fizički bezbedna.

Pranje ruku

Topla voda i sapun, što češće, uvek kad se uđe u kuću. Tako jednostavno i uobičajeno da do pojave korone gotovo niko pranju ruku nije pridavao toliko značaja. Onda su, od marta prošle godine, na ovu higijensku meru svi obratili pažnju. Osnovna je i najvažnija.

Pitanje “da li si oprao/oprala ruke” je savremeno “zdravo” i “dobar dan” kad vam neko dođe u dom. Ipak, ni pranje ruku nije samo jednosekundno protrljavanje pod slavinom, već sistematično pranje dlanova i nadlanica, prstiju, pa sve do ručnog zgloba. I to najmanje 20 sekundi. Samo tako vredi. I to smo naučili.

Dezinfekcija

Aktivnost koja je zasigurno od početka epidemije izazivala najviše kontroverzi jer su pojedinci, poput bivšeg predsednika SAD Donalda Trampa, savetovali da možemo da dezinfikujemo prostor varikinom. Neki su je i pili, pa završili u bolnici.

Stizali su i raznorazni saveti sa svih strana šta je najbolje, da li prirodno ili ono na bazi alkohola. I deluje da još nismo postigli konsenzus.

Naučili smo da mobilni telefon zadržava mnogo bakterija i virusa i da je idealno mesto za njihovo umnožavanje, te da bi stoga bilo dobro čistiti ga što češće. Vlažne maramice, medicinski alkohol, gelovi za dezinfekciju svako od nas danas ima u torbi ili kolima. Neki vid savremene “prve pomoći”.

Rad od kuće

Obavljanje poslovnih dužnosti iz topline doma pre pandemije posmatrali smo kao privilegiju manjine, uglavnom zaposlenih u IT sektoru. Međutim, već sa prvim danima epidemije, mogućnost rada od kuće ne samo da je prestala da bude privilegija, već je postala moranje za mnoge delatnosti.

Rad iz fotelje, kuhinje, u pidžami, košulji gore – jer se vidi na video sastanku – i trenerci dole, postala je uobičajena praksa za mnoge radnike. Za roditelje male dece ova opcija je postala i briga više, jer nije lako kad vam se radoznalo dete mota svuda unaokolo, a vi morate da radite nešto odgovorno, pritom se bojite da ga odvedete u vrtić.

Mnoge firme najavile su da će i posle pandemije – kad jednog dana prođe, nadamo se što pre – omogućiti zaposlenima da biraju da li žele da se vrate u kancelariju ili da ostanu da rade od kuće. Ipak, mnogo toga iz ove oblasti nije administrativno rešeno: da li poslodavac plaća internet, kompjuter, šta je povreda na radu itd.

Vakcinacija

I pre 2020. godine svi su mislili da sve znaju o vakcinama, pa su tako do javnosti došli komentari mnogih nekompetentnih osoba. A onda smo prošle godine shvatili koliko kao društvo malo znamo i koliko nam edukacije treba. I to je postepeno počelo da se menja.

Naučili smo sve o fazama ispitivanja, o tipovima vakcina, efikasnosti, bezbednosti, proizvođačima, vektorima, antitelima. I možda najvažnije – da je vakcina jedno od najvećih dostignuća istorije i da budućnost zavisi upravo od nje.