Ko je Dragan Đurić? ‘Plašio se žena, kao mali je bio miran i povučen, ali je sa godinama postajao sve opasniji’

Osumnjičeni za ubistvo Tijane Jurić, Dragan Đurić, sada živi u Surčinu, on je rođen vojvođanskom mestu Aleksi Šantiću. Tu je živeo do 2007. godine kada se sa majkom Makivijom, odselio najpre u Batajnicu, a potom u Surčin.

– Banuo je kod mene tog 25. jula, negde oko pola devet uveče. Izgledao je potpuno normalno i pitao za mog sina Gorana s kojim se družio u detinjstvu. Rekao je da je, zbog nasledstva, došao da izvadi smrtovnicu oca Jove, ali nije uspeo da to uradi jer je bio vikend. Odbio je i kafu i pivo, ponudio sam mu da prenoći, ali je i to odbio – priča meštanin Zoran Marković, ispred kuće u kojoj je Đurić nekada živeo u Šantiću, pišu Novosti.

Od vesti da je upravo njihov dojučerašnji komšija osumnjičen za ubistvo kakvo se u ovim krajevima ne pamti, u šoku su i ostale njegove komšije iz naselja „Sever”.

U detinjstvu miran i povučen, kroz godine je, vele, postajao problematičniji, ali dok je živeo u tom naselju nikada nije napravio neki veći incident.

– U komunikaciji sa nama bio je korektan, ali smo ispred njihove kuće često viđali policiju. Krenuo je bio na neki zanat u Sombor, ali nisam sigurna da ga je završio. Nije voleo baš da radi, stalno je menjao poslove, a mislim da je jedno vreme radio i u Subotici – dodaje Vukica Marjanović, koja živi nedaleko od bivše Đurićeve kuće.

Strah od žena

Đurićeve komšije kažu da ga, otkako ga znaju, nikada nisu videle ni sa jednom devojkom. Štaviše, i kad bi, dok je živeo i Šantiću, ostao sa nekom od njih, bio je, vele, vrlo plašljiv. 

– Kada je kasnije dolazio iz Surčina, stalno se hvalio da ima neku devojku, navodio čak i imena i pominjao skoru ženidbu, ali naše molbe da neku od njih dovede ili nam bar pokaže fotografije, ostale su bez odjeka – kažu oni.

U tamošnjoj fabrici vagona „Bratstvo” Đurić je, dodaje žena koja danas živi u njegovoj kući, uz molbu da joj se ime ne objavljuje, završio kurs za varioca i jedno vreme tu radio. Potvrđuje to i Zoran Marković.

– Tamo je odradio obavezan staž, jer je „Bratstvo” finansiralo njegovu obuku. Kobne večeri u kojoj se strašni zločin dogodio, kod mene u kući je bio otprilike do 21.30, onda rekao da ide kod kuma Steve Košćuka u Bajmok, ali je rekao da će sutra doći ponovo. Nije se, međutim, više pojavljivao – precizira on.

To se, dakle, zbilo otprilike tri sata pre početka tragedije nesrećne devojčice i njene porodice.

U Košćukovoj, takođe sirotinjskoj kući, na izlazu iz Bajmoka ka Bačkoj Topoli, međutim, tvrde da im kum te strašne večeri nije dolazio.

– Steva nije kod kuće i ne znam gde je. Da, Dragan nam jeste kum, on nas je venčao, ali 25. jula uveče nije bio kod nas. Nismo ga videli mesecima, a poslednji put smo se telefonom čuli pre otprilike mesec dana – rekla je, kroz poluotvorenu kapiju, Košćukova supruga Dragana.

U nizu nezvaničnih priča koje kolaju Bajmokom je i ona da je, po dolasku u to pitomo mesto sa više od 7.500 duša, udaljeno petnaestak kilometara od Subotice, Đurić u jednoj kafani popio gotovo litar žestokog pića.

Te priče, u četvrtak, međutim, nije bilo moguće proveriti.

Trgovao kolima

Đurić se, kažu njegove komšije iz Alekse Šantića, bavio i preprodajom automobila. U to mesto je, vele, uvek dolazio drugim kolima.
– Ranije su to bili stariji modeli, pa sam se iznenadio kad sam ga ovog puta video u prilično novom, crvenom „golfu” beogradskih registracija. Ranije su to, obično, bila kola sa zrenjaninskim tablicama, pošto njegova rođena sestra živi pored Zrenjanina. Oni su ovde, inače, 1980. godine, došli iz tog sela – kaže Zoran Marković.