JEZIV TREND NASILJA MEĐU DECOM: Stručnjak otkriva šta je pokrenula pucnjava u “Ribnikaru” I KAKO DA TO SPREČIMO

Od stravičnog zločina u beogradskoj školi kada je dečak (13) ubio 10 osoba, u Srbiji je zabeleženo još nekoliko brutalnih napada koje su počinili njegovi vršnjaci - jedan je sekirom i nožem teško povredio majku i sina, drugi je zabo mladiću nož u stomak.

nasilje
pixabay.com

Kriminalog Dobrivoje Radovanović u razgovoru za Nova.rs otkriva šta je ključno u ponašanju najmlađih, ali i da li postoje mehanizmi kako bismo sprečili porasta nasilja.

Dečak star 13 godina počinio je jedan od najstrašnijih, ako ne i najstrašniji zločin u novijoj srpskoj istoriji kada je u Osnovnoj školi „Vladislav Ribnikar“ ubio devetoro učenika i čuvara škole. Srbija se još nije oporavila od šoka, rane nisu ni počele da zaceljuju, kada su počele da pristižu nove vesti o brutalnim zločinima čiji su počinioci takođe deca do 13 godina.

Prvo je u noći između subote i nedelje, 13. i 14. maja dečak star 13 godina nožem i sekirom napao majku i njenog sina V.S. (57) i M.S. (17) i naneo im teške telesne povrede. Tinejdžera, sa kojim se inače družio, ubo je u grudi i stomak, a njegovu majku je udario sekirom u glavu. Pravim čudom oboje su preživeli napad, jer su komšije čule komešanje i jauke pa su pronašli ranjene i pozvali Hitnu pomoć i policiju.

To nije jedinstven slučaj.

U beogradskom naselju Altina, na ulici, 23. maja usred dana, dogodio se novi krvavi napad. U sukobu je teško povređen A.R. (20), koji je uboden nožem u stomak. Njega je ubo dečak od 13 godina, koga je, prema nezvaničnim informacijama, podstrekavao stariji drug. Nož je pripadao A.R. (20) koji se sukobio sa grupom maloletnika među kojima je bio dečak koji ga je ubo. Povređeni mladić završio je u bolnici sa teškim telesnim povredama.

U sva tri slučaja izvršioci su bili krivično neodgovorni, mlađi od 14 godina, a u prva dva slučaja uhapšeni su očevi dečaka iz Beograda i Radojeva, kojima se na teret stavlja zanemarivanje deteta.

Po rečima kriminologa Dobrivoja Radovanovića, nasilje među decom je poprimilo razmere epidemije, jer je često u pitanju imitiranje.

Ta pojava se često javlja jer počinioci novih zločina žele da postanu poznati, da se o njima priča i piše. Ta serija zločina koji su počinila deca pokazuje da kao društvo treba više da radimo na preventivi kako bi sprečili i predupredili te događaje“, objašnjava Radovanović.

Po njegovim rečima, naučno je dokazano da ukoliko se pojave poremećaji u ponašanju pre puberteta, ta deca i kada odrastu zadržavaju taj negativni model i bave se asocijalnim i kriminalnim aktivnostima. Ukoliko se poremećaji u ponašanju jave na početku puberteta, oni prolaze i mladi ponovo počinju da se normalno ponašaju.

Ali, to nije jedini problem.

„Kod nas su dve institucije koje bi trebalo da utiču na razvoj i vaspitanje dece, porodica i škola, narušene i smanjen im je autoritet. Deca u tom periodu razvijaju i grupni identitet i ako su deo asocijalne ili kriminalne grupe, počeće tako da se ponašaju. Ukoliko su deo socijalno poželjne grupe, to će na njih uticati pozitivno. U narušenom sistemu vrednosti, gde ne postoji dovoljno prevencije, često se dešava da deca budu članovi asocijalnih i kriminalnih grupa i da kroz nasilje i kriminal pokušavaju da steknu poziciju u takvoj grupi“, objašnjava Radovanović.

Po njegovim rečima projekat školski policajac je dao dobre rezultate u prevenciji, ali treba još raditi sa najmlađima.

Naše istraživanje je pokazalo da na početku, kada je u svakoj školi bio po jedan školski policajac, da je to dalo dobre rezultate, pre svega na prevenciji konzumiranja narkotika. Onda je broj školskih policajaca smanjen, pa je na dve-tri škole dolazio jedan službenik MUP-a, a ceo projekat je bio pred gašenjem pre užasnog zločina u Beogradu. Takođe, postoji manjak psihologa i pedagoga po školama, gde na 600 đaka dolazi jedan psiholog, a on je postao organ koji kažnjava, jer kod njega dolaze deca koja naprave neki incident i tu nema prevencije. Pri tome, psiholozi i pedagozi često nisu obučeni da rade sa problematičnom decom koja već ima dodira sa kriminalom. Mi imamo dosta stručnjaka za maloletničku delinkvenciju, koji su obučeni i stručni za rad sa takvom decom, ali njih niko ne zapošljava. Većina mera koje su preduzete su usmerene na posledice, a ne na uzrok problema“, objašnjava kriminolog.

Ono što je izvesno jeste i da nakon masakra u školi u Beogradu gotovo na svakodnevnom nivou stižu prijave iz škola širom Srbije, gde učenici prete da će uraditi nešto poput 13-godišnjaka.

Dolaze sa spiskovima u škole, prete po društvenim mrežama.

Takav slučaj se dogodio u četvrtak u Surčinu, kada je učenik OŠ „Dušan Vukasović Diogen“, nakon svađe sa vršnjakom, pretio da će sve pobiti. Najgore pretnje uputio je razrednoj starešini, rekavši da će joj presuditi.