KADA JE PRAZNIK I “KRIZA” SE ZABORAVLJA: Evo koliko novca treba da izdvojite za bogatu VASKRŠNJU TRPEZU!

Koliko ćemo potrošiti na farbanje jaja, jagnjeće ili praseće pečenje i ostale praznične đakonije?

supermarket
Pixabay.com

Što smo bliže Vaskrsu – jaja su sve skuplja. Iako je do najvećeg hrišćanskog praznika ostalo još nekoliko dana, cene su na mnogim mestima sa 10 skočila na 14 i 15 dinara po komadu, a nije isključeno da od ponedeljka dodatno poskupe, pišu “Novosti”.

Računica kaže da je za bogatu vaskršnju trpezu sa hranom i pićem potrebno i do 10.000 dinara.

Jagnjeće meso košta od 600 do 800 dinara po kilogramu. Prasetina zavisno od mesta kupovine staje od 450 do 550 dinara po kilogramu. Za one koji se odluče i za bogato predjelo, kilogram pečenice treba da plate od 800 do 1.500 dinara, dok je kačkavalj od 680 do 1.300 dinara.

Kada je reč o bojama za jaja u kesicama, one se mogu pazariti po ceni od dva do pet dinara. U ponudi su i gel-boje, sa šljokicama, mramornim efektom, kristalima i ukrasima koje se mogu zalepiti na jaja, a pakovanje od pet boja košta od 150 do 200 dinara. I megamarketi imaju bogatu ponudu vaskršnje dokoracije. Porcelanski držač za jaje košta 230 dinara, dok je za pletenu korpu potrebno izdvojiti od 100 do 400 dinara, u zavisnosti od veličine i materijala od kojeg je izrađena. U ponudi su i ukrašena plastična jaja, a cena paketa od 12 komada na sniženju je 200 dinara, prenose “Novosti”.

Litar crnog vina može da se pronađe i po ceni od 200 dinara, a flaširano pivo od pola litra i za manje od 50 dinara.

S obzirom na skromna primanja, mnogi penzioneri će i za ovaj praznik kupovati na čekove. Trgovci obećavaju brojne popuste koji će biti na snazi uoči Vaskrsa. Kako većina trgovaca kaže, sa najpovoljnijom ponudom izaći će tek dan-dva pre praznika, kada se i očekuje najveća navala potrošača.

Odnos prema novcu i trošenju je u velikoj meri i stvar mentaliteta. Čini se da se naš narod, i kada nema para, trudi da za praznike uvek obezbedi sebi i porodici bogatu trpezu, odnosno da kupuje više hrane i pića nego što mu je to zaista potrebno.

Kada pitate starije potrošače kako će provesti praznike, većina će reći – mnogo skromnije nego prethodne godine, ali kako taj dan dođe, to se nekako zaboravi. Znači, kada je praznik i kriza se zaboravlja. To je svakako stvar našeg mentaliteta i navike da za praznike “mora” da se ima.