KRIMINAL CVETA U BEOGRADU: Evo koji delovi grada su sigurni za život, a koji NIKAKO NISU

U Beogradu je uvreženo mišljenje da su pojedini delovi grada bezbedniji od drugih.

beograd
pixabay.com

Po kriminalnoj aktivnosti navodno su poznati Rakovica, Voždovac, Zemun, novobeogradski blokovi. Stručnjaci za bezbednost pojašnjavaju šta neki deo grada čini privlačnijim za kriminalce.

Pre nekoliko dana mladić je podlegao povredama zadobijenim od uboda nožem na Petlovom brdu. Stanovnici tog beogradskog naselja kažu da često čuju da se dešavaju loše stvari.

Na Petlovom brdu se često dešavaju neke loše stvari, često to čujem, da li zbog ljudi koji ovde žive ili nekih drugih situacija – ne znam“, kaže stanovnica Petlovog brda.

Prof. dr Mladen Milošević sa Fakulteta za bezbednost Univerziteta u Beogradu navodi da se u građanstvu često govori da su neki delovi poznati po kriminalnoj aktivnosti, poput Rakovice, Voždovca, Zemuna, novobeogradskih blokova, Zvezdarske šume ili Košutnjaka.

Delovi grada sa podzemnim prolazima, neosvetljenim ulicama, parkovima, najrizičnija su mesta. Što se tiče pojedinih naselja, negde se više krade, negde provaljuje u kuće, a negde se obijaju automobili. Postoje faktori koji na to utiču.

Kriminalitet uvek cveta tamo gde je plen bogatiji, u gradskim opštinama koje su urbanizovane, gusto naseljene i imaju bolji životni standard. Takođe, u gradu je lakše pobeći ili zametnuti trag posle krivičnog dela“, ukazuje Milošević.

Poseban faktor – maloletnička delinkvencija

Najčešća je maloletnička delinkvenicija. Do 17. godine čak 70 odsto mladih učestvuje u nekom prestupu. Pre dve godine podneto je oko 2.500 krivičnih prijava protiv osoba mlađih od 18 godina. Polovina je krivično sankcionisana, a izrečeno je i oko 200 vaspitnih mera. Tri maloletnika osuđena su na kaznu zatvora.

U prethodnih deset godina izuzetak je bila 2017. kada su izrečene četiri kazne maloletničkog zatvora u trajanju od pet do deset godina. Kada je reč o najtežim krivičnim delima, kazna zatvora može da bude preko pet godina, a ne sme više od deset“, pojašnjava Jovana Banović sa Fakulteta za bezbednost.

Psihološki savetnik prof. Martina Kvarantan Šmitran navodi da su njihove ličnosti nezrele, a jedan od zadataka adolescencije je da ta ličnost sazri.

Kod njih postoji nedostatak krivice, moralnost je upitna i osećaj empatije je smanjen i zato se lakše upuštaju u te antisocijalne radnje“, kaže Martina Kvarantan Šmitran.

S obzirom na to da mnogi u svet kriminala uđu kao tinejdžeri, granica krivične odgovornosti trebalo bi da se smanji sa 14 na 12 godina, smatraju neki stručnjaci. Drugi, ipak, misle da su vaspitne mere važnije od kazni.