DAMIR URBAN: Najlepše je kad ni meni ni publici nije važno koju pesmu sviramo

Poznati hrvatski rok sastav Urban&4 nastupiće sutra, u subotu 21. marta, u Misker Hausu, povodom promocije svog novog albuma „Mamut“. Za njegove dosadašnje nastupe u našoj prestonici uvek se tražila karta više, pa se tako i ovog puta očekuje spektatkl kakav samo ovaj bend ume da pripremi.

 

Dan uoči koncerta, održana je konferencija povodom novog albuma, ali i početka saradnje izdavačke kuće Lampshade Media i benda Urban&4. Tom prilikom govorio je i poznati rok kritičar Petar Janjatović, koji se osvrnuo i na same početke karijere Damira Urbana sa grupom Laufer.

„Mamut“ je zadobio odlične kritike kako stručnjaka, tako i fanova, a beogradska publika je imala prilike da čuje dva singla sa novog albuma na prethodnom koncertu u Bitef Art cafe-u. Ovog puta, u Mikseru, muzičari će predstaviti celu priču, a Damir se nada da će novim pesmama pogoditi atmosferu:

 

– Tu puno stvari ne ovisi samo o pjesmama nego zapravo o nama. Ako se uspijemo na neki način povezat s publikom i ako uspijemo bit dovoljno otvoreni i ako uhvatimo taj trenutak – onda se ljudi jednostavno povežu i onda koju točno pjesmu sviraš više nema neke veze, po kojem redu, da li je set lista idealna ili nije idealna, zašto su ovu preskočili, zašto ne… To se primjećuje samo ako atmosfera nije pogođena. Ako je, i mene i publiku prestane bolit briga koju mi točno pjesmu sviramo – kaže Urban za Dnevno.rs.

Prema njegovim rečima, uvek bolje prolaze pesme koje su ljudii imali priliku da čuju ranije.

– To je tako jer kad im zasviraš pjesmu koju znaju i koju su čuli jednostavno im je milije oko srca. Na nepoznato ljudi teško trigaju – navodi muzičar.

Tačno mesec dana pre beogradskog koncerta, nastupali su u Domu sportova u Zagrebu, a na repertoaru su se, pored pesama sa aktuelnog albuma, našle i one sa prethodnih, kao i neke numere iz vremena Laufera. Muzički program je bio praćen fotografijama i videima koji su upotpunjavali celokupan doživljaj, pa se nametnulo pitanje koliko će predstojeći koncert biti sličan:

 

– Prvi je problem što znači svaki prostor nosi nekakve svoje mogućnosti i zvučne, nažalost, a i vizuelne. Neke stvari koje smo uspjeli tehnički realizirat u Zagrebu smo realizirali zato što je to dvorana za pet-šest tisuća ljudi. U svakom slučaju mi nemamo opciju turneje, nismo mi U2 il neki bend, niti volim takve stvari, da zapravo određenu stvar napraviš i onda je prikazuješ kao predstavu na svakom koncertu. Znači, taj koncert koji je bio u Zagrebu, on se više nigde neće ponovit. Ne takav. Tako da što ćemo točno sutra sve izvjest, na koji način posložit i vizuelno i zvučno i sve.. evo, časna riječ, ja još uvijek nisam siguran – iskren je Damir.

Oni koji prate njegov rad, znaju da inspiraciju neretko pronalazi u piscima, kao što su Kundera i Breht. Pored toga, poznato je da se bavi različitim vidovima umetnosti, pa ne bi iznenadilo da svetlost dana uskoro ugleda i neko njegovo prozno delo.

– Moguće je sve, ja mislim evo ovaj čas radim sa Tomislavom Torjancem koji je radio omot za album. Radimo na jednom zajedničkom projektu, koji je djelomično i prozni. Ali, ja se bavim svim i svačim zato što me to veseli. Sad, da li sam dobar u tome što radim, nisam siguran. Meni je puno bitnije da meni to izaziva veselje i da ja, dok stvaram, da si zadržim zdrav razum pomoću toga. Nekad mi se učini kad nešto napravim, da to jednostavno nije vrijedno da bi se prikazalo javnosti. A s druge strane je problem zato što, ako će nešto bit čitano, gledano ili bodovano samo zato što sam ja određeni uspijeh kroz glazbu napravio, onda nisam siguran da li ja taj drugi vid umejtnosti uopće trebam ponudit na taj način javnosti. Tako da možda dio toga ostane kao hobi. Ili možda pod nekim pseudonimom. Možda sam to već i radio – zagonetan je umetnik.

Jeste li uspeli u svojoj nameri da kao Šindler “prošvercujete” ljude koji će uprkos ludosti svakodnevnog života uspeti da ostanu dosledni i verni sebi i svom mišljenju, shvatiti da nisu sami u tome?

Vjerujem da da. Mislim da ima jedna određena publika koja je u tome uspjela na neki način i u nekom dopisivanju, pa i u druženju, a i preko bine. Postoji određena skupina ljudi, sigurno, s kojima na neki način razmjenjujemo iskustva, što ne znači nužno čak niti da ti ljudi su fanovi, niti da znaju napamet sve pjesme. Ali se, ali im je potrebna nekakva doza, potrebno im je da vide da postoji netko ko isto kao i oni nije siguran u to što radi, niti u sebe. Netko tko ima već koju godinu a još uvijek se preispituje, netko tko uči o novim stvarima, netko tko se, ako ništa drugo odvaži izić pred, kao sutra, pred tisuću ljudi a da nije siguran točno što ćemo uopće izvodit. Život je uzbudljiv. Ako se opustiš i prepustiš na neki način i ako imaš dobre namjere, naravno, može se čudo napravit.