Komemoracija Vladi Divljanu: Odlazak večnog dečaka koga su svi voleli (FOTO)

Komemoracija poznatom muzičaru Vladi Divljanu (1958-2015) održana je danas u podne, u dvorani "Amerikana" Doma omladine Beograda, a kremacija je zakazana za 15 časova na Novom groblju u Beogradu.

  

Već nekoliko minuta pre podneva, sala Amerikana bila je premala da primi sve prijatelje i poštovaoce slavnog muzičara.

 

Među prvima su stigli supruga Dina i sinovi Stevan i Pavle. Potom su pristizali poštovaoci lika i dela Vlade Divljana,  brojni muzički kritičari, Zdenko Kolar, Svetozar Cvetković, Momčilo Bajagić Bajaga. Mnoge je iznenadio dolazak Borisa Tadića, bivšeg predsednika Republike Srbije, ali i političara Čede Jovanovića sa suprugom.

 

Lepe reči o legendarnom Divljanu okupljenima su izneli Sloba Konjović i glumac Svetozar Cvetković.

 

Nakon njih, Ljubivoje Ršumović govorio je o saradnji sa Divljanom kroz “Fazone i fore”, kao i prestavi “Rokenrol za decu”.

Posle dirljivog govora poznatog dečijeg pisca i poslednjih reči “Neka mu je slava i hvala mu”, na binu je izašao bend “Ljetno kino” koji je izveo hit “Samo jednu ljubav imam”.

 

Nakon emotivne izvedbe, tokom koje su mnogi pustili po koju suzu, bendu su se pridružili Dušan Kojić Koja iz “Discipline kičme”, Gile iz “Električnog orgazma”, Zdenko Kolar, Vaske iz “Eve Braun” i Bojana iz “Svi na pod”, izveli pesmu “Rusija”, koju je Vlada najviše voleo.

 

Kremacija Vlade Divljana će biti održana danas u 15 časova na Novom groblju u Beogradu.

Nekadašnji frontmen beogradskog vokalno instrumentalnog benda “Idoli” i istaknuti muzičar jugoslovenskog novog talasa godinama se borio sa teškom bolešću koja se poslednjih meseci pogoršala, a preminuo je 5. marta u austrijskoj prestonici.

Devedesete godine 20. veka proveo je u Australiji, od 1991. do 1997. godine živeo je u Sidneju, nakon čega se se vratio u Beograd. Od juna 1999. godine živeo je i radio u Beču.

Ostaće upamćen kao sjajan muzičar koji je obeležio jugoslovensku muzičku scenu, što samostalnim radom, što sa kultnim bendom “Idoli” čiji je frontmen bio od 1980. do 1984. godine.
 

Sa Idolima je objavio albume “Odbrana i poslednji dani” (1982) i “Čokolada” (1983), a samostalno tri solo albuma “Tajni život A.P. Šandorova” (1988), “Sve laži sveta” (2000) i “Vlada Divljan presents Die Tonzentrale” (2003).
 

Godine 2012. objavio je album “Četiri godišnja doba” sa bendom “Ljetno kino”.
Bavio se komponovanjem muzike za filmove, a svoj trag ostavio je na filmovima “Šest dana juna”, “Kako je propao rokenrol”, “Crni bombarder”, “Tri palme za dve bitange i ribicu”, “Sedam i po”, “Čekaj me, ja sigurno neću doći”, “Na lepom plavom Dunavu”…