Sonja Savić: Sećanje na poslednju heroinu ‘novog talasa’ (FOTO+VIDEO)

Danas je šest godina od smrti velike glumačke ikone, žene koja je bila oreol ovog grada, žene koja je bila posipana zvezdanim prahom i na kraju doživela da se po njoj pospe prašina zaborava.

Sonja Savić skrenula je pažnju na sebe filmom „Leptirov oblak” iz 1977. godine.

Svojom hrapavom bojom glasa, nesvakidašnjom harizmom, lepotom i neospornim talentom  vrlo brzo je osvojila glumačku scenu osamdesetih godina. Bila je jedna od ikona urbanog Beograda.

Sonja je pripadala čuvenoj generaciji koja je patila od ‘Veltšmerca’, oni su duboko u sebi proživljavali svu svetsku bol.

Završila je glumu u jednoj od najboljih klasa koje je iznedrio FDU, među kojima su bili i Žarko Čaušević, Branimir Brstina, Svetislav Bule Goncić, Zoran Cvijanović i drugi.

Zahvaljujući brilijantnim rolama u filmovima „Živeti kao sav normalan svet”, „Una”, „Šećerna vodica”, „Davitelj protiv davitelja”, Savićeva je obezbedila da njena glumačka zvezda bude među najsjajnijim imenima srpske i jugoslovenske kinematografije.

Svojim ličnim pečatom kojim je kreirala svoje likove van svih glumačkih okvira, Sonja je ostavila neizbrisivi trag na celuloidnoj traci.

Bila je vlasnica prestižnih filmskih nagrada Zlatnu arenu na festivalu u Puli dobila je za glavnu ulogu u ostvarenju Svetislava Prelića „Šećerna vodica”, nagrađena je na festivalu u Veneciji za film „Život je lep”.

Devedesetih godina bila je u potpunoj izolaciji, u tom periodu snimila je filmove „Mi nismo anđeli”, „Uvod u drugi život” i „Ni na nebu, ni na zemlji”.

Poslednjih desetak godina svog života posvetila je alternativnoj umetnosti u oblasti eksperimentalnog filma, teatra, muzike i multimedija. Njenom smrću ostali smo bez poslednje heroine urbanog Beograda.

Sonja Savić, rođena je 15. septembra 1961. godine u Čačku, a ovaj svet napustila je 23. septembra 2008. godine u Beogradu.