Zašto se kaže ‘kiselo grožđe’?

Ako niste znali zašto se kaže i kada se koristi izraz 'kiselo grožđe', ovo je pravi trenutak da naučite nešto novo i upotpunite svoje znanje.

Onome koji kudi ili omalovažava nešto do čega, i pored najveće želje, sam ne može doći, kaže se podrugljivo: Kiselo grožđe! To bi otprilike trebalo da znači: ”Kiselo ti je jer ga se ne možeš domoći” ili u širem smislu: ”Potcenjuješ to zato što ti je nedostupno.”

Ovaj podrugljivi (ironični) izraz preuzet je takođe iz jedne basne Ivana Andrejeviča Krilova, koja je, pod naslovom Lisica i grožđe, objavljena davn 1808. godine.

Ta basna, u prepevu Todora Manevića, ide ovako:

Gladna kuma lija u vrt se zavukla,

Grozdovi se grožđa u njemu rumene,

A kumi se cakle i zubi i oči njene,

Grozdovi su sočni, kao jakint gore,

Al’ je muka samo što stoje visoko.

Odakle i makar kako ona njima prišla: Samo vidi oko, a zub baš ništa.

Lijine muke zbog toga što ne može da dohvati grožđe pisac basne razrešava ovako:

Pomučiv se tako ceo časak jedan

pođe i govori jetko: ”Pa šta tu! Naizgled je vredan, ali zelen i ni zrna zrelog nema – odmah zubi ti utrnu.”

Nedostupno grožđe je za liju, dakle, bilo je zeleno i kisleo. Iz toga se kasnije razvilo opšte znečenje izraza kiselo grožđe: tobožnje preziranje i kuđenje neke vrednosto koja se ne može dokučiti.

Na osnovu poslovice: ”Zeleno je grožđe kada ga ne daju” nastala je i basna, a preko basne proširio se i izraz zeleno grožđe (u ruskom jeziku), a onda i kod nas – kisleo grožđe, pisao je Milan Šipka u izdanju Prometeja iz Novog Sada.