Lekari sa VMA bore se za živote Šapčana koji su se OTROVALI PEČURKAMA! “I ako prežive, ostaće im teške posledice”

Koliko pečurke mogu da budu smrtonosne? Kako da prepoznamo otrovne i znamo li šta kupujemo na pijacama, ovog jutra u studiju „Uranka“ na televiziji K1 Jovana Joksimović pitala je Jelenu Milošević, sekretarku Mikološko-gljivarskog saveza Srbije i dr Radomira Kovačevića, toksikologa.

VMA
Wikipedia

Jelena Milošević kazala je da je znala da će se ovako nešto dogoditi.

– I pre deset dana desilo se trovanje ali drugom gljivom i simptomi nisu bili ovako opasni. Mene su tada kontaktirali, jer sam u Sremskoj Mitrovici i okolini poznata kao neko ko čuva i šumu i gljive i gljivare. Obavestili su me da je reč o trovanju olovasto rudoliskom gljivom. Bio je to blaži oblik, povraćanje je bilo jedini simptom. U javnost ta informacija nije dospela. Za jutarnji program lokalne televizije rekla sam tada da je šuma puna otrovnih gljiva i najavila da će ih posle kiša biti još više. Imali smo pretoplo i suvo leto, a uz vlagu koja je usledila u septembru pojavilo se mnogo otrovnih „dvojnica“. Dvojnice su gljive koje liče na jestive pečurke i samo jedna karakteristika ukazuje na to da je otrovna. Mora da se zna šta da se gleda. Nema jedinstvenog pravila, već svaki rod ima svoju karakteristiku – kazala je danas na televiziji K1 sekretar Mikološko-gljivarskog saveza Srbije.

Ona je kazala da postoje pečurke kod kojih je dovoljno pojesti samo jedan „šešir“ i ishod može biti smrtonosan.

Takva je na primer Amanita phalloides, poznatija kao zelena pupavka. Ona nema smrad, ukusna je. Ja je nikada ne bih pomešala sa jestivom pečurkom, ali za druge koji nisu obučeni – ne postoji nijedna karakteristika koja bi vas od nje odbila. Nažalost, po simptomima za koje čujem da pacijenti na VMA imaju, mislim da je reč baš o pupavki. Otkazuju im bubrezi, pacijenti su došli do dijalize i teški simptomi su nastali trećeg dana. Sve to ukazuje na pupavku jer je ona jedina koja ima toliko odloženo dejstvo. Sve druge brže deluju. Morate da pojedete kilogram ili kilogram i po muhare, otrovnog šampinjona ili olovaste rudoliske, pa da dođete u tako teško stanje, a to je nemoguće. Niko ne pojede toliko – kazala je Jelena Milošević u „Uranku“.

Kolaju razne priče, kako je kazala Milošević, i istakla da je možda reč i o livadskoj bjelici.

– Tu gljivu zovu i „bela smrt“. Međutim, i nje bi trebalo pojesti veću količinu kako i izazvala ovako teške simptome. Ali ako su na livadi brali šampinjone, možda se i ona „provukla“.

Rupa u zakonu

Jelena Milošević, sekretarka Mikološko-gljivarskog saveza Srbije, kazala je danas u „Uranku“ da otkako je Savez osnovan pre sedam godina intenzivno radi na promociji i edukaciji konzumacije gljiva.

– Imamo 30 manifestacija tokom godine gde su uvek i izložbe gljiva na kojima ih prikazujemo i spremamo jela. To je dalo rezultate i ljudi su krenuli u šumu i počeli da više konzumiraju gljive. Ali, promet gljiva je jako neuređen. Kupujte gljive na pijaci samo od onih ljudi koji imaju sertifikat Mikološko-gljivarskog saveza Srbije. On je u obliku kartice i ima QR kod koji možete skenirati i odvešće vas na naš sajt gde su sve informacije. Besplatno nudimo pomoć svim pijačnim upravama i lokalnim samoupravama, samo treba da nas pozovu. Tokom godine sprovodimo četiri obuke, imamo i teoriju i praksu, i završni ispit uopšte nije lak. Prodavci na pijacama retko sami beru gljive. To radi neko drugi, a oni ih samo prodaju.

Dr Radomir Kovačević: I ako prežive, ostaće im teške posledice

Toksikolog dr Radomir Kovačević istakao je da je u toksikologiji vreme veoma važan faktor.

– Mi nemamo sposobnost da čulima, ako ne poznajemo gljive, razaznamo koja je pečurka otrovna, a koja nije. Sve može da uđe u šerpu. Nevolja je u tome što su otrovi termostabilni i termička obrada ne čini ništa da se ublaže. Kada uđu u organizam mogu dovesti i do smrti. Godine 1996. na VMA stigla nam je porodica iz Bosne i Hercegovine, njih 12 se otrovalo i osmoro je preminulo. Pečurke su opasne jer nemaju listove, nema fotosinteze i svi otrovi su u plodu – kazao je dr Kovačević i naglasio da su jestive gljive visokokvalitetne namirnice koje bi trebalo koristiti u ishrani.

Neke otrovne gljive daju simptome nakon 15 minuta, a neke tek posle 24 sata.

Što je to vreme duže, to je reč o opasnijoj gljivi. Prva reakcija organizma na svaku otrovnu materiju je odbrana – izbaciti sve iz sebe. Javljaju se muka, gađenje, povraćanje, dijareja. To je spontana reakcija organizma. Nevolja je što su to opšti simptomi koji daju sumnju najpre na virusnu infekciju. Tu se gubi dragoceno vreme. Usled trovanja trpe sve vitalne ćelije, a jetra i bubrezi su finalni i oni na kraju mogu „uzeti“ glavu. Po simptomima za koje čujem, verovatno je reč pupavki, ona je veoma opasna. Daje prvi udar sa ovim blažim simptomima, pa nastupi zatišje i onda nakon četiri do pet dana dođe do teških simptoma zbog velike koncentracije otrova u jetri. I kod onih koji prežive ovo trovanje apsolutno će ostati trajne posledice kao što su insuficijencija bubrega, jetre…

Za dijagnostiku trovanja dovoljne su opšte analize, kaže dr Kovačević.

– Trovanje uvek ostavlja posledice na parametre krvi. Toksini preko plazme i eritrocita prođu kroz ceo organizam. Dijalizom kolege na VMA pokušavaju da im očiste toksine iz organizma. Sigurno će biti minimum mesec dana u bolnici, a ako prežive, posledice će biti trajne. Što se više gljiva pojede, veći je rizik i veća šteta. Posle nekoliko sati, usled varenja, teži su simptomi jer je nemoguće izbaciti toksine iz organizma.